Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2103/05 (IP »Krivaja» d.d. Zavidovići)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2103/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2103/05, rješavajući apelaciju IP »Krivaja» d.d. Zavidovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija IP »Krivaja» d.d.
Zavidovići podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-623/04 od 9. avgusta 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-2024/03 od 16. marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. IP »Krivaja» d.d. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Bahrija Muminović, punomoćnik iz Zavidovića, podnio je, 7. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-623/04 od 9. avgusta 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 2024/03 od 16. marta 2004. godine.
2. Općinski sud u Zavidovićima je presudom, broj P-230/02 od 12. septembra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2024/03 od 16. marta 2004. godine, djelimično usvojio tužbeni zahtjev Aziza Ridžala (u daljnjem tekstu: tužitelj), i obavezao apelanta, kao tuženog da tužitelju isplati na ime nakande nematerijalne štete za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za fizičke bolove i pretrpljeni strah ukupan iznos od 9.160,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. septembra 2003. godine i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 965,70 KM, dok je sa viškom tužbenog zahjeva za naknadu štete za duševne bolove zbog naruženosti tužitelj odbijen. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-623/04 od 9. avgusta 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmetnog spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM. Kako je pravosnažnom presudom u drugom stepenu, koja se pobija revizijom, dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 9.160,00 KM, slijedi da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM , pa je iz tog razloga revizija odbačena kao nedopuštena.
4. Apelant navodi da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom
1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-623/04 od 9. avgusta 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2024/03 od 16. marta 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
9. S obzirom na to da je, 8. aprila 2004. godine, apelantu uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2024/03 od 16. marta 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović