Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2124/05 (D. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2124/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2124/05, rješavajući apelaciju Drage Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Marića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž- 727/05 od 15. septembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj I-1120/04-I od 28. aprila 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Marić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je, 11. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-727/05 od 15. septembra 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I- 1120/04-I od 28. aprila 2005. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj I-1120/04-I od 23. marta 2005. godine određeno je izvršenje predloženo od strane tražioca izvršenja Radio-Televizije Federacije Bosne i Hercegovine protiv apelanta, radi novčanog potraživanja u iznosu od 91,00 KM na osnovu izvršne isprave pravomoćnog platnog naloga tražioca izvršenja, broj 30352/02-C od 19. decembra 2002. godine.

3. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio prigovor koji je Općinski sud rješenjem, broj I- 1120/04-I od 28. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž- 727/05 od 15. septembra 2005. godine, odbio kao neosnovan. U obrazloženju prvostepenog rješenja sud je naveo da je pobijanim rješenjem o izvršenju sud odredio izvršenje u svemu saglasno izvršnoj ispravi. Dalje je sud naveo da prigovor apelanta da mu rješenje o izvršenju nije uručeno po pravilima o ličnom dostavljanju nije uticalo na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer je apelant bez obzira na način dostavljanja rješenja o izvršenju protiv navedenog rješenja blagovremeno izjavio prigovor. Stoga je sud našao da način dostavljanja rješenja nije uticao na pravo izvršenika da protiv navedenog rješenja blagovremeno izjavi prigovor. U vezi apelantovog prigovora u pogledu izvršnosti platnog naloga sud je naveo da je takav prigovor apelant mogao istaći samo tražiocu izvršenja, koji je izdao potvrdu izvršnosti, i to u roku od osam dana računajući od dana prijema rješenja o izvršenju. Sud se u vezi stim pozvao na odredbu člana 35. stav 4. Zakona o izvršnom postupku prema kojem će neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinuti rješenjem sud odnosno organ (koji je o potraživanju odlučivao u prvom stepenu) na prijedlog izvršenika koji mora biti podnesen u roku od osam dana od dana prijema rješenja o izvršenju. Također sud je našao da ni apelantov pigovor zastarjelosti nije osnovan jer je izvršenje određeno na osnovu izvršne isprave, platnog naloga tražioca izvršenja odnosno odlukom nadležnog organa, te da takvo potraživanje ne zastarjeva u roku od jedne godine kako to smatra izvršenik već u roku od deset godina računajući od dana pravomoćnosti platnog naloga u skladu sa članom 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

4. Apelant se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi da je 6. aprila 2004. godine primio rješenje Općinskog suda, te da prije tog dana od tražioca izvršenja nije dobio platni nalog. Apelant ističe da ni Općinski sud ni Kantonalni nisu uzeli u obzir činjenicu da on od tražioca izvršenja nije nikada primio platni nalog. Iz apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja donosena u postupku izvršenja koji se vodi protiv njega kao izvršenika radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja. U odnosu na te navode Ustavni sud ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio „da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.“ (vidi odluku o prihvatljivosti Ustavnog suda, broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, stav 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2124/05 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio