Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2174/05 (S. Š.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2174/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, suci, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2174/05, rješavajući apelaciju Srpka Šukala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srpka Šukala, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Gž- 9/04 od 2. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Srpko Šukalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, koga zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-9/04 od 2. septembra 2005. godine.

2. Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je presudom, broj P-2/02 od 13. aprila 2004. godine obavezao tuženu ODP «Fabrika duvana» (sada «Fabrika duvana a.d.) Banjaluka da apelantu isplati naknadu za novi crtež koji može da se prenese na određeni industrijski proizvod iz radnog odnosa u iznosu od 13.530,54 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 13. aprila 2004. godine pa do isplate u roku od 30 dana po pravosnažnosti predmetne presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate za period od 28. juna 2003. godine do 13. aprila 2004. godine apelant odbijen. Određeno je da je tužena dužna apelantu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.461,25 KM, te je apelant sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa odbijen.

3. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužena. Vrhovni sud je presudom, broj Gž-9/04 od 2. septembra 2005. godine, žalbu tužene uvažio i preinačio presudu Okružnog suda u dosuđujućem dijelu tako što se odbija kao neosnovan zahtjev apelanta za isplatu naknade u iznosu od 13.530,54 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. aprila 2004. godine do isplate, kao i za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.461,25 KM. U preostalom dijelu presuda je ostala neizmjenjena.

4. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da tužena kao radna organizacija u kojoj je stvoren novi oblik, slika ili crtež, a ni apelant kao autor te nove tvorevine nisu nosioci prava na model, uzorak ili žig jer im to pravo nije priznato niti upisano u odgovarajući registar od nadležnog zavoda ili ustanove za patente. Stoga je sud zaključio da apelantu ne pripada pravo na patentnu zaštitu jer pronalazaču odnosno autoru novog oblika tijela, slike ili crteža koji je stvoren u radnoj organizaciji pripada pravo na sudsku zaštitu tek ako je nova tvorevina zaštićena na ime radne organizacije u smislu člana 154. Zakona o zaštiti pronalazaka, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja («Službeni list SFRJ», br. 34/81 i 3/90) ili na ime autora u skladu sa odredbama čl. 150. i 152. navedenog zakona.

5. Apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da zakonske odrdebe na koje se pozvao drugostepeni sud isključivo govore o zaštićenom pronalasku bilo od strane pronalazača ili radne organizacije koja pronalazak koristi. Ističe da je nesporno da autor inovacije nije tražio zaštitu inovacije, a niti je Fabrika duvana a.d. Banjaluka to učinila, ali je koristila i ostvarila dobit i danas koristi predmetnu inovaciju. Apelant smatra da dio te dobiti u vidu naknade pripada apelantu kao autoru inovacije. Navodi da on ne traži patentnu zaštitu kako to pogrešno smatra drugostepeni sud već dio pripadajuće dobiti ostvarene proizvodnjom i prodajom cigareta «Morava gold» sa sasvim novim crtežom tvrdog pakovanja paklice i šteke navedene vrste cigareta. Apelant smatra da dio dobiti koju on traži u vidu novčane naknade predstavlja njegovu imovinu, te da je odbijanjem apelanta sa zahtjevom na naovčanu naknadu Vrhovni sud nije zaštitio apelantovo ustavno pravo na tu njegovu imovinu.

6. Iz apelacije i predočene dokumentacije proizilazi da apelant nije izjavljivao reviziju protiv drugostepene presude, već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant nije izjavio reviziju protiv presude Vrhovnog suda, broj Gž- 9/04 od 2. septembra 2005. godine, iako je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, te je prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05) imao mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda, revizija je efektivan pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2174/05 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio