Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2184/05 (H. K.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2184/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP- 2184/05, rješavajući apelaciju Hasana Korića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Korića, podnesena protiv rješenja Kantonalne komisije za provedbu člana 143.

Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, broj 10/2-34-451/00 od 8. oktobra 2003. godine i rješenja Srednje strukovne škole Tomislavgrad, broj 287/05 od 17. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Korić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tomislavgrada, podnio je, 28. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalne komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija), broj 10/2-34-451/00 od 8. oktobra 2003. godine i rješenja Srednje strukovne škole Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: Poslodavac), broj 287/05 od 17. oktobra 2005. godine.

2. Kantonalna komisija je rješenjem, broj 01/2-34-451/00 od 8. oktobra 2003. godine, usvojila apelantovu žalbu u vezi priznavanja radno-pravnog statusa kod Poslodavca. Komisija je utvrdila da apelant ispunjava uslove iz člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine za priznanje statusa zaposlenika na čekanju kod Poslodavca. Komisija je naložila Poslodavcu da u roku od 15 dana od dana prijema predmetnog rješenja riješi radno-pravni status apelanta. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant bio zaposlen kod Poslodavca na dan 31. decembar 1991. godine sve do 4. avgusta 1993. godine kada je upućen na neplaćeno odsustvo, da se apelant zahtjevom blagovremeno obratio Poslodavcu, te da navedeni zahtjev nije riješen, kao i da apelant u međuvremenu nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca.

3. Rješenjem Poslodavca, broj 287/05 od 17. oktobra 2005. godine, apelantu je uspostavljen radno-pravni status uposlenika na čekanju od avgusta 1993. godine do 5. maja 2000. godine. Određeno je da je radni odnos apelantu prestao 5. maja 2000. godine, te da apelantu pripada pravo na otpremninu u iznosu od 1.330,29 KM. U obrazloženju rješenja se navodi da je rješenjem Kantonalne komisije od 8. oktobra 2003. godine Poslodavcu naređeno da apelantu riješi radno-pravni status u skladu sa članom 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Iz apelacije i predočenih dokumenata proizilazi da se apelant nije žalio na rješenje Kantonalne komisije, kao i da nije podnio prigovor protiv rješenja Poslodavca drugostepenom organu Školskom odboru Poslodavca.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i na diskriminaciju u uživanju prava na rad i slobodan izbor radnog mjesta prema čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Iako apelant u obrascu apelacije kao osporenu odluku navodi samo dluku Kantonalne komisije iz navoda apelacije nesporno proizilazi da apelant osporava i navedeno rješenje Poslodavca.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da se apelant protiv rješenja Kantonalne komisije, broj 10/2-34-451/00 od 8. oktobra 2003. godine nije žalio Federalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, kao i da protiv rješenja Poslodavca, broj 287/05 od 17. oktobra 2005. godine, nije podnio prigovor drugostepenom organu Školskom odboru Poslodavca.

9. Na osnovu navedenog Ustavni sud je zaključio da apelant prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpio sve raspoložive efektivne pravne lijekove moguće po zakonu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2184/05 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio