Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2342/05 (S. N.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2342/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2342/05, rješavajući apelaciju Sedžide Nanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sedžide Nanić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-938/05 od 16. septembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj P-266/04 od 16. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sedžida Nanić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bužima, podnijela je, 2. novembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-938/05 od 16. septembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-266/04 od 16. juna 2005. godine. Apelantica je 15. aprila 2006. godine dostavila dopunu apelacije.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-266/04 od 16. juna 2005. godine, apelantica je odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da je tuženik Abdaga Nanić (apelanticin suprug) smetao apelanticu u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu korištenja električne energije i to u dvije sobe i kupatilu koje se nalaze u kući u ulici Zlatnih ljiljana broj 43 u Bužimu, tako što je u toku 2001. godine isključio osigurače elektroinstalacija za navedene dvije sobe i kupatilo, te što je zaključao telefon 1. aprila 2002. godine tako što je postavio ključ na brojčanik i time onemogućio apelanticu da koristi telefon. Apelantica je također tražila da se naloži tuženom da odmah vrati osigurače, otključa telefon i isti vrati na njegovo mjesto u prostorije dnevnog boravka kao i da joj plati parnične troškove. Navedenom presudom apelantica je obavezana da tuženom isplati na ime parničnih troškova iznos od 20 KM.

3. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je tužba podnijeta 1. novembra 2004. godine, a apelantica tvrdi pred sudom da je tuženi isključio osigurače za dovod električne energije najkasnije sredinom 2001. godine odnosno da je isključio telefon 1. aprila 2002. godine. Stoga je sud utvrdio da je od dana učinjenog smetanja pa do dana dana tužbe prošlo više od tri godine dana zbog čega sud utvrđuje da apelantica nije održala rok iz člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima jer nije podnijela tužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a najkasnije u roku od jedne godine dana od dana nastalog smetanja.

4. Protiv prvostepene presude apelantica je izjavila žalbu koju je Kantonalni sud rješenjem, broj Gž-938/05 od 16. septembra 2005. godine, djelimično uvažio, te prvostepeno rješenje preinačio, a apelanticinu tužbu od 1. novembra 2004. godine odbacio.

5. U obrazloženju rješenja drugostepeni sud je naveo da je na utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo iz člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Dalje je naveo da se u konkretnom slučaju radi o prekluzivnom roku, te da se zbog propuštanja roka tužba odbacuje dok ne nastupa zastara u kom slučaju bi se zahtjev odbijao. Sud je naveo da se tužba odbacuje iako je u konkretnom slučaju rok propisan materijalno pravnim propisom jer su rokovi za podnošenje tužbe uvijek procesne naravi, a kako je to propisano odredbom člana 67. stav 1. tačka 2 Zakona o parničnom postupku.

6. Apelantica se žali na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na brak, pravo na slobodu kretanja, pravo na privatni život, porodični život i dom i pravo na imovinu.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP- 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da apelantica nije u roku, koji je određen članom 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, podnijela tužbu zbog smetanja posjeda, te je zbog toga u skladu sa članom 67. stav 1. tačka 2 Zakona o parničnom postupku njena tužba odbačena kao neblagovremena.

10. Na osnovu navedenog Ustavni sud je zaključio da apelantica prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpila sve raspoložive pravne lijekove moguće po zakonu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2342/05 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio