Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2383/05 (I. K.)
Odluka donesena 20. 10. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2383/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2383/05, rješavajući apelaciju Ivice Keroškića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Keroškića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-696/04 od 29. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine i presude Općinskog suda u Banovićima, broj P-243/02 od 13. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Keroškić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 19. novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-696/04 od 29. juna 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine i presude Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-243/02 od 13. oktobra 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. decembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-243/02 od 13. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine, apelant je u cijelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom kojim je tražio da prvotuženi GPP «Banovići» isplati drugotuženom DF PIO Filijala Tuzla doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje za period od 1. maja 1991. godine do 2. jula 2001. godine, zakonom utvrđeni iznos, koje iznose je drugotuženi dužan evidentirati i apelantu povezati radni staž za navedeni period, te su tuženi dužni da solidarno naknade apelantu parnične troškove, sve u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Vrhovni sud je svojim rješenjem, broj Rev-696/04 od 29. juna 2005. godine, odbacio apelantovu reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine. Sud je naveo da vrijednost spora nije označena, a da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu iz člana 364. stav 2. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku po kome revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Budući da u apelantovom slučaju ni u vrijeme podnošenja tužbe, a ni u vrijeme donošenja prvostepene presude nisu ispunjeni traženi uvjeti iz člana 364. stav 2. sud je primjenom člana 374. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku, a koji se primjenjuje po odrebi člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku odbacio reviziju kao nedopuštenu.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-696/04 od 29. juna 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija neefektivan pravni lijek, iz čega dalje proizilazi da je u konkretnom slučaju konačna odluka presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine.
7. S obzirom na to da je apelantu 12. maja 2004. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2088/03 od 16. aprila 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. novembra 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović