Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2418/05 (N. G.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2418/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2418/05, rješavajući apelaciju Njegoša Gluvakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Njegoša Gluvakovića, podnesena radi naknade štete nastale ranjavanjem u ratu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Njegoš Gluvaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavice, koga zastupa Odbor zarobljenih boraca i nestalih civila Opštine Istočna Ilidža, podnio je 28. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade štete nastale ranjavanjem u ratu.

2. Apelant je naveo da je «16. juna 1995. godine kao maloljetni dječak sa dvanaest godina na prostoru Lukavice ranjen od strane neprijatelja Armije BiH ili MUP RBiH», da je na njega bačena protivtenkovska granata sa namjerom ubistva, da je teško ranjen, da su on i njegovi nezaposleni roditelji 1995. godine plaćali liječenje, zbog čega apelacijom tuži Državu Bosnu i Hercegovinu radi isplate štete u iznosu 100.000,00 KM zbog boli i slabog zdravstvenog stanja koje mu je uništeno jer je sada «nesposobni mladić kome je oduzeta mladost».

3. Apelant navodi da su mu povrijeđena slijedeća ustavna prava: pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugim iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelant, u suštini, traži od Ustavnog suda naknadu štete zbog ranjavanja u ratu, a u tom smislu nije pokrenuo parnični postupak pred redovnim sudovima za naknadu štete u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03). Apelant, dakle, nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2418/05 (N. G.) | Sudska praksa | Aktio