Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2472/06 (V. K.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2472/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2472/06, rješavajući apelaciju Veljka Kosorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veljka Kosorića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž-

290/05 od 26. jula 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Veljko Kosorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, koga zastupa advokat Zoran Jovanović, podnio je 22. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-290/05 od 26. jula 2006. godine. Apelant je tražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud produžio dejstvo mjere obezbjeđenja koju je Osnovni sud u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) odredio rješenjem R-I-67/04 od 25. oktobra 2004. godine ili da izda novu privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenja rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka-Odsjek Sokolac, broj 05-050-43-363-1/02 od 29. novembra 2002. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-173/04 od 8. aprila 2005. godine, utvrđeno je da je ugovor o korištenju stana, broj 01/4-620/87, zaključen između dugotuženog Č.M. i Samoupravne interesne zajednice stanovanja Sokolac 1. februara 1988. godine, prestao da važi sa danom 29. avgustom 1991. godine, te je utvrđeno da je apelant, koji je u predmetnom postupku imao procesnu poziciju tužitelja, nosilac stanarskog prava na stanu u Sokocu, pobliže opisanom u dispozitivu presude, a koji je vlasništvo prvotuženog AD «Romanija» Sokolac. Istom presudom tuženi su obavezani da apelantu naknade troškove spora u iznosu od 2.100,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda, broj Gž-290/05 od 26. jula 2006. godine, usvojena je žalba drugotuženog Č.M. i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanta odbijen te je apelant obavezan da drugotuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 302,50 KM.

4. Apelant smatra da je osprenom presudom Okružnog suda dozvoljena i priznata očigledna zloupotreba prava jer je Okružni sud postupio suprotno zabrani iz člana 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) a što je dovelo i do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Okružnog suda, a obzirom na označenu vrijedost spora u iznosu 10.100,00 KM, mogao, shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske što apelant nije učinio jer, kako ističe u navodima apelacije, «reviziju, kao vanredni pravni lek, smatra neefikasnim s obzirom na njeno nesuspenzivno dejstvo (shodno čl. 239. ZPP-a Rep. Srpske) i opštepoznatu sporost rešavanja predmeta pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, što joj, naročito u ovoj stvari (za podnosioca apelacije od egzistencijalnog značaja) oduzima smisao». Ustavni sud napominje da je stav apelanta u suprotnosti sa usvojenom sudskom praksom Ustavnog suda, prema kojoj revizija, ukoliko je dopuštena po domaćim zakonima, predstavlja efektivan pravni lijek. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2472/06 (V. K.) | Sudska praksa | Aktio