Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2473/06 (S. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2473/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2006. godine, u predmetu broj AP-2473/06, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Senada Memića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnio je, 23. avgusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj KžK-01/06 od 31. maja 2006. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora na koju se treba javiti 31. januara 2007. godine.

2. Apelant navodi da je prvostepenom presudom Suda BiH, broj K-39/05 od 18. oktobra 2005. godine, proglašen krivim za krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 2. u vezi sa članom 31. Kivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u vezi sa članom 13. stav 2. tačka b) Zakona o sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZoS BiH), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Apelaciono vijeće Suda BiH je, odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepene odluke, rješenjem, broj Kž-09/06 od 27. marta 2006. godine, ukinulo prvostepenu odluku i odredilo održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem. Nakon održanog pretresa, Apelaciono vijeće Suda BiH je presudom, broj KžK-01/06 od 31. maja 2006. godine, apelanta proglasilo krivim za isto krivično djelo i izreklo mu je istu sankciju.

3. Apelant smatra da je osporenom presudom prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatan porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije.

4. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora na koju se mora javiti 31. januara 2007. godine. Kao razlog za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi mu odlaskom na izdržavanje kazne zatvora od tri godine bila nanijeta nenadoknadiva šteta u smislu pogoršanja zdravstvenog stanja i onemogućavanja da uspješno završi svoje školovanje na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Apelant dalje navodi da je položio ukupno 25 ispita i da je trenutno vanredni student treće godine Poljoprivrednog fakulteta, te da je već stekao uslov za upis u IV godinu studija. Također navodi da je boravak u pritvoru negativno uticao na njegovo mantalno stanje, da je potpuno poremetio njegovu psihičku stabilnost i da nije položio niti jedan ispit. Imajući u vidi iskustvo koje je apelant imao dok se nalazio u pritvoru, smatra da će njegov boravak u zatvoru negativno uticati na njegovo zdravstveno stanje i psihičku stabilnost i da će mu biti onemogućeno polaganje ispita za koje se već duže intenzivno priprema.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77 stav 1. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, do donošenja konačne odluke, na zahtjev stranke, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka pred Sudom.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U slučaju Mamatukalov i Abdurasulovic protiv Turske (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 6. februara 2003. godine, stav 55) Evropski sud za ljudska prava je objasnio da smatra opravdanim zahtijev za donošenje privremene mjere jedino u situacijama kada je apelantov život neposredno ugrožen ili kad postoji opasnost od izlaganja mučenju ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.

9. Kao razlog za donošenje privemene mjere, apelant navodi da bi odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bila nanijeta nenadoknadiva šteta u smislu pogoršanja zdravstvenog stanja i onemogućavanja da uspješno završi svoje školovanje na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelant ne nudi valjane argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, a koji bi mogli opravdati činjenicu da bi njenim nedonošenjem nastupile posljedica i šteta koja se kasnije ne bi mogla nadoknaditi, a koju bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Apelant jedino navodi da će boravak u zatvoru negativno uticati na njegovo zdravstveno stanje i psihičku stabilnost, te da neće biti u mogućnosti da polaže ispite na fakultetu. Ustavni sud smatra da apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio pored razloga niti odgovarajuće dokaze koji bi potvrdili njegov navod da će boravak u zatvoru negativno uticati na njegovo zdravstveno stanje i psihičku stabilnost. Ujedno, činjenica da će apelant nakon odsluženja izrečene kazne zatvora moći nastaviti sa studiranjem na fakultetu, time izazvanoj eventualnoj šteti oduzima karakter nenadoknadivosti. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu konkretnog predmeta.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2473/06 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio