Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1897/05 (N. G.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1897/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudij Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1897/05, rješavajući apelaciju Nebojše Gotovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojše Gotovca podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-512/02 od 26. septembra 2002. godine, presude Osnovnog suda u Tesliću, broj P-

101/01 od 26. marta 2002. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 101/01 od 10. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nebojša Gotovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio 6. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-512/02 od 26. septembra 2002. godine, presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-101/01 od 26. marta 2002. godine i rješenja Osnovnog suda, broj 101/01 od 10. juna 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-101/01 od 26. marta 2002. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-512/02 od 26. septembra 2002. godine obavezan je apelant kao tuženi da tužitelju Đuri Tomiću vrati protuvrijednost primljenih deviznih sredstava od 7.000 KM sa zateznom kamatom po zakonu, koja teče od 23. aprila 1997. godine, kao dana podnošenja tužbe pa sve do konačne isplate uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.470 KM.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-101/01 od 10. juna 2005. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno završenog postupka u ovom predmetu. Protiv ovog rješenja apelant je imao pravo izjaviti žalbu.

4. Apelant smatra da su pobijanim odlukama Okružnog suda i Osnovnog suda, a posebno rješenjem Osnovnog suda od 10. juna 2005. godine kojim je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje postupka, povrijeđeni njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, garantirani članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. [...]

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...] (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka postupka koji je pravosnažno okončan navedenim presudama Okružnog i Osnovnog suda. Međutim, ovaj njegov prijedlog je odbijen, pa Ustavni sud konstatira da je prijedlog za ponavljanje postupka u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, budući da nije rezultirao ponovnim otvaranjem postupka. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u konkretnom slučaju osporena presuda Okružnog suda, broj Gž-512/02 od 26. septembra 2002. godine.

9. Ovu konačnu odluku, apelant je primio 2002. godine, a apelaciju protiv te konačne odluke podnio je 6. septembra 2005. godine, odnosno nakon što je primio rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje postupka, pa proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1897/05 (N. G.) | Sudska praksa | Aktio