Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2181/05 (P. S.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2181/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Valerija Galić i Miodrag Simović, i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2181/05, rješavajući apelaciju Perse Slavnić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Perse Slavnić, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj Gž-815/04 od 7. septembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Travniku, broj P-192/04 od 7. maja 2004. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Persa Slavnić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je, 27. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 815/04 od 7. septembra 2005. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-192/04 od 7. maja 2004. godine. Apelantica je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio raspolaganje spornom garažom tužitelju, a u smislu onemogućavanja njegovog prometovanja garaže do donošenje odluke Ustavnog suda. Ustavni sud je odlukom broj AP-2181/05 od 17. novembra 2005. godine, zahtjev za donošenje privremene mjere odbio kao neosnovan u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
2. Općinski sud je, u ponovnom postupku, presudom, broj P-192/04 od 7. maja 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-815/04 od 7. septembra 2005. godine, u parničnom postupku protiv apelantice, utvrdio da je tužitelj Enver Beganović (u daljnjem tekstu: tužitelj) pravnim poslom, ugovorom o kupoprodaji garaže, broj OV:02-566/1-93 od 20. jula 1993. godine, stekao pravo vlasništva na garaži u Travniku, označenoj kao k.p.br. 2623/02 zv. „petra Mećave“, površine 16 m2, upisana u pl.br.1680/03, k.o. Travnik, (u daljnjem tekstu: sporna
- 2 nekretnina), a koja odgovara k.č.br. 5/517-gradilište, upisana u zk.ul.br. 2634 k.o. Travnik. Apelantici je presudom naloženo da je dužna trpiti da se tužitelj na temelju te presude uknjiži kao vlasnik i posjednik nekretnina sa dijelom 1/1, kao i nadoknaditi mu troškove postupka. U postupku pred prvostepenim sudom je utvrđeno da je tužitelj sa apelanticinim suprugom zaključio ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine te su potpise ovjerili kod nadležnog suda i na ugovor je plaćen porez na promet. Ugovor je u cijelosti realizovan, odnosno cijena je u cijelosti bila isplaćena, a tužitelj je ušao u posjed sporne nekretnine. Tužitelj spornu nekretninu nije uknjižio u zamljišne knjige, te je nakon smrti apelanticinog supruga ona istu naslijedila i uknjižila se kao vlasnik 1/1. Tužitelj je bio u posjedu sporne nekretnine sve do 14. februara 2002. godine kada je spornu garažu predao apelantici nakon provođenja izvršenja odluke CRPC. U toku postupka pred prvostepenim sudom izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor, broj Ov:02/566/1-93 od 20. jula 1993. godine, sporazum o predaji na čuvanje i korištenje garaže od 20. jula 2003. godine, zatim i u ostalu relevantnu dokmentaciju, saslušano je nekoliko svjedoka, proveden je dokaz vještačenja po vještaku grafologu na okolnost vjerodostojnosti potpisa na ugovoru o kupoprodaji sporne nekretnine, i saslušani su tužitelj i apelantica kao parnične stranke. Nalaz i mišljenje vještaka apelantica nije osporila, a i sama u toku postupka nije osporila činjenicu da je njen suprug na ime kupoprodajne cijene za garažu primio od tužitelja iznos od 3.500 KM. U toku postupka je jedan od svjedoka izjavio da mu se apelantica jednom prilikom obratila i rekla kako ima problema u vezi sa garažom koju je njen suprug prodao tužitelju, i da traži vraćanje garaže ili nadoplatu cijene.
3. Apelantica je, navela da je nadležni sud zanemario postojanje sile, prinude i prijetnje, dakle apsolutnu ništavost uvjetovanu ratnim okolnostima u ovom konkretnom predmetu, baveći se isključivo formalnim uslovima za ustanovljavanje valjanosti navodnog kupoprodajnog ugovora., čime je povrijeđeno njeno ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da njen suprug nije imao namjeru da proda spornu nekretninu nego ju je samo privremeno tužitelju dao na čuvanje i korištenje kako bi se zaštitila od devastiranja.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 3 „ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
6. Apelantica je navela da je došlo do povrede njenog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali se nije konkretno pozvala na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština apelanticinih navoda tiče se utvrđenja redovnih sudova o postojanju, a zatim i punovažnosti ugovora o kupoprodaji sporne nekretnine.
7. Ustavni sud smatra nespornim da u konkretnom slučaju postoji imovina apelantice koja uživa zaštitu prema članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokla broj 1 uz Evropsku konvenciju i to je njeno pravo vlasništva na spornoj nekretnini koju je naslijedila od umrlog supruga. Također je za Ustavni sud nesporno da osporena sudska odluka predstavlja «miješanje» u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine jer se apelantica na osnovu nje lišava svoga dosadašnjeg prava vlasništva na spornoj nekretnini. Dalje, Ustavni sud smatra da su u postupku pred Općinskim sudom utvrđene relevantne činjenice od značaja za donošenje odluke da je tužitelj stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini na temelju ugovora o kupoprodaji koji je zaključio sa apelanticinim prednikom, a Kantonalni sud je u potpunosti odluku potvrdio. Općinski sud je proveo vještačenje na okolnost vjerodostojnosti potpisa na ugovoru o kupoprodaji, te prihvatio kao objektivan i stručan nalaz i mišljenje vještaka grafologa, a apelantica taj nalaz nije
- 4 osporila. Apelantica je u apelaciji u suštini ponovila navode koje je već iznijela u toku postupka i na koje su redovni sudovi dali obrazloženje koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Nezadovoljstvo apelantice osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelantica ne navodi nikakve procesne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat).
8. Prema svemu navedenom, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelanticino pravo na mirno uživanje imovine bilo u skladu sa zakonom. Ovo miješanje je u javnom interesu koji se ogleda u potrebi održanja principa pravne sigurnosti u smislu priznavanja prava koja su stečena na temelju punovažnih ugovora. Također, miješanjem nije narušena proporcionalnost između zahtjeva od općeg interesa i zahtjeva za zaštitom prava apelantice, obzirom da su u sudskom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i da u sudskoj odluci nema arbitrarnosti.
9. Ustavni sud zaključuje da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na koje se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da postoji kršenje ustavnih prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protkola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje, zbog čega su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović