Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1496/06 (“Orlova klisura – Inžinjering” d.o.o. Tuzla)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1496/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1496/06, rješavajući apelaciju „Orlova klisura – Inžinjering“ d.o.o. iz Tuzle, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Orlova klisura – Inžinjering” d.o.o. Tuzla, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-2/05 od 25. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. „Orlova klisura – Inžinjering“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, kojeg zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 24. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-2/05 od 25. januara 2006. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Federalnom ministarstvu energetike, rudarstva i industrije „određivanje sprovođenja privremene mjere zabrane eksploatacije privrednom društvu «JATA» d.o.o. Srebrenik iz Srebrenika na lokalitetu „Orlova klisura“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda“.
2. Kantonalni sud u Tuzli je presudom, broj U-180/01 od 18. oktobra 2001. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj Už-22/02 od 21. marta 2002. godine, odbio apelantovu tužbu (zahtjev) za donošenje presude koja zamjenjuje upravni akt u smislu člana 66. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, u vezi sa postupkom u kojem je apelantu privremeno zabranjeno obavljanje privredne djelatnosti na eksploataciji mineralnih sirovina (kamena krečnjaka) na lokalitetu „Orlova klisura“ u općini Srebrenik. Drugostepenu presudu je apelant primio 4. februara 2005. godine. Apelant je protiv drugostepene presude podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude.
3. Vrhovni sud je presudom, broj Uvl-2/05 od 25. januara 2006. godine, odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude tog suda od 21. marta 2002. godine.
4. U apelaciji apelant se poziva na kršenje prava iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res judicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).
8. Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda, broj Už-
22/02 od 21. marta 2002. godine. Ovu presudu apelant je primio 4. februara 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. maja 2006. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović