Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2080/05 (E. B.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2080/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Jovo Rosić na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2080/05, rješavajući apelaciju Eniza Bramkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Eniza Bramkića, podnesena protiv presude Općinskog suda u Zavidovićima, broj P-
114/04-Z od 24. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Eniz Bramkić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Žepča, kojeg zastupa Edin Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je, 5. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-114/04-Z od 24. juna 2005. godine.
2. Općinski sud je presudom, broj P-114/04-Z od 24. juna 2005. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev u kojem je zatraženo da se poništi odluka o prestanku apelantovog radnog odnosa kod tužene IP „Krivaja“ d.d. Zavidovići (u daljnjem tekstu: tužena), broj GD-787/03 od 10. decembra 2003. godine, da se tužena obaveže da apelanta vrati na posao i rasporedi ga na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kao i da se obaveže tužena da apelantu isplati mjesečno za utuženi period plaću u visini prosječne neto plaće u Federaciji BiH u oblasti privrede. Dio tužbenog zahtjeva u kojem je apelant zatražio da se tužena obaveže na uplatu svih doprinosa po osnovu rada, zaključno sa 31. decembrom 2003. godine, je odbačen uz obrazloženje da apelant nije aktivno legitimisan da traži uplatu doprinosa. U presudi je data pouka o pravnom lijeku u kojoj je navedeno da apelant može Kantonalnom sudu u Zenici izjaviti žalbu na tu presudu u roku od 15 dana od dana donošenja presude. Apelant nije podnio žalbu protiv presude Općinskog suda.
3. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa prvom na rad. Također je naveo da nije podnio žalbu Kantonalnom sudu u Zenici na presudu Općinskog suda od 24. juna 2005. godine jer je taj sud u identičnim slučajevima drugih uposlenika protiv tužene potvrdio ovakve prvostepene presude.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant nije podnio žalbu protiv presude Općinskog suda kojom je dio njegovog tužbenog zahtjeva odbijen, a dio obačen uz obrazloženje da apelant nije aktivno legitimisan da traži uplatu doprinosa. Činjenica da je Kantonalni sud u Zenici odlučivao u istim činjenično-pravnim predmetima, i donio odbijajuće presude, nije mogla apelanta osloboditi obaveze da uloži žalbu odnosno iscrpi taj pravni lijek koji je po svojoj suštini djelotvoran, jer daje ovlaštenje drugostepenom sudu da ispita nižestepenu odluku u činjeničnom i pravnom pogledu. Propuštanjem ulaganja žalbe protiv prvostepene presude apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koje bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. U odnosu na dio osporene presude kojim je odbačen apelantov tužbeni zahtjev, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem su zaposlenici aktivno legitimisani da traže od redovnih sudova da obavežu poslodavca na uplatu doprinosa iz radnog odnosa (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-311/04 od 22. aprila 2005. godine, tačka 33, objavljenu u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj 70/05). Apelant stoga može, ukoliko su za to ispunjeni formalno-pravni uslovi, tražiti od nadležnog suda da o ovom pitanju ponovo odlučuje pozivajući se na navedeni stav Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović