Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2265/05 (G. M.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2265/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2265/05, rješavajući apelaciju Gorana Milakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Milakovića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Kž-289/03 od 26. januara 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj K-183/02 od 19. novembra 2002. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Milaković (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 3. novembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-289/03 od 26. januara 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-183/02 od 19. novembra 2002. godine.

2. Osnovni sud je presudom, broj K-183/02 od 19. novembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Kž-289/03 od 26. januara 2005. godine, apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela utaje poreza i doprinosa iz člana 277. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 315 KM i na ime paušala iznos od 100 KM.

3. Iz obrazloženja prvostepene presude proizilazi da je sud proveo dokazni postupak u kojem je uz saglasnost stranaka pročitao iskaz svjedoka, saslušao vještake finansijske struke, pročitao nalaze i mišljenja vještaka finansijske struke, kao i drugu dokumentaciju. Dalje proizilazi da je sud vršio ocjenu svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, te na osnovu tako provedenog dokaznog postupka utvrdio činjenično stanje na osnovu kojeg je zaključio da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja krivičnog djela utaje poreza i doprinosa iz člana 277. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske.

4. Drugostepeni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni sud proveo dovoljan broj dokaza na osnovu kojih je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, kao i da je na utvrđenio činjenično stanje pravilno primjenio pravnu kvalifikaciju iz člana 277. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske kvalifikujući radnje apelanta, za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom, kao krivično djelo utaje poreza i doprinosa.

5. Apelant se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čega proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini apelant smatra da u predmetnom krivičnom postupku nije dokazano da je on počinio krivično djelo za koje je osuđen.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U konkretnom slučaju, apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći da u postupku nije dokazano da je on počinio krivično djelo za koje je osuđen. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da „nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je „na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu“ i Sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke tih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, efektivni pravni lijekovi i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava“ (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 24/02).

9. Ustavni sud konstatuje da je prvostepeni sud činjenično stanje utvrdio na osnovu provedenog dokaznog postupka u kojem je uz saglasnost stranaka pročitao iskaz svjedoka, saslušao vještake finansijske struke, pročitao nalaze i mišljenja vještaka finansijske struke, kao i drugu dokumentaciju, te je nakon ocjene svih dokaza zajedno i svakog pojedinačno utvrdio da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja krivičnog djela utaje poreza i doprinosa iz člana 277. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske.

10. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2265/05 (G. M.) | Sudska praksa | Aktio