Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2661/05 (M. Č.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2661/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosamnović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2661/05, rješavajući apelaciju Milenka Čukvasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Čukvasa,podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-

5/01 od 30. marta 2001. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju broj K-133/99 od 6. oktobra 2000. godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Čukvasa, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju broj Kž-11/05 od 14. novembra 2005. godine i rješenja Osnovnog suda u Trebinju broj Kv-58/04 od 21. februara 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Čukvas (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Simo J. Tošić advokat iz Banja Luke, podnio je 26. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv: rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-11/05 od 14. novembra 2005. godine, rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kv-58/04 od 21. februara 2005. godine; presude Okružnog suda broj Kž-

5/01 od 30. marta 2001. godine i presude Osnovnog suda broj K-133/99 od 6. oktobra 2000. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj Kž-11/05 od 14. novembra 2005. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj Kv-58/04 od 21. februara 2005. godine, kojim je odbačen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj K-133/99 od 6. oktobra 2000. godine, kojom je apelant oglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 226. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (posebni dio) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

3. Apelant smatra da je osporenim rješenjem došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) navodeći da je njegov zahtjev za obnovu postupka trebalo usvojiti, obzirom da se presude kojim je oglašen krivim temelje na lažnim iskazima svjedoka. Apelant traži i da Ustavni sud preinači presude Okružnog suda broj Kž-5/01 od 30. marta 2001. godine i Osnovnog suda broj K-133/99 od 6. oktobra 2000. godine, kojim je on oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, napominjući da je Ustavni sud već odlučivao o njegovim apelacijama podnesenim protiv navedenih presuda, te donio odluku o dopustivosti broj U-

20/03 od 17. marta 2004. godine, kojom je odbacio njegovu apelaciju zbog proteka roka za podnošenje. Pitanja o kojima je Ustavni sud već odlučivao

4. Apelant je osporio presudu Okružnog suda broj Kž-5/01 od 30. marta 2001. godine i presudu Osnovnog suda broj K-133/99 od 6. oktobra 2000. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;“

6. Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-20/03 od 17. marta 2004. godine riješio apelaciju u kojoj je apelant osporio iste odluke koje je osporio u ovoj apelaciji. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Dopustivost ratione materiae

7. Ustavni sud treba prvo riješiti pitanje primjenjivosti prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u odnosu na dio apelacije kojim se osporava rješenje Okružnog suda broj Kž-11/05 od 14. novembra 2005. godine kojim je odbijena apelantova žalba, protiv rješenja Osnovnog suda broj Kv-58/04 od 21. februara 2005. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za obnovu pravosnažno okončanog krivičnog postupka presudom Osnovnog suda broj K-133/99 6. oktobra 2000. godine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. U vezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta“. Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za ponavljanje postupka. U tom slučaju, apelant bi imao pravo na ponovno odlučenje o njegovom zahtjevu uz garanciju svih standarda člana 6. Evropske konvencije. Ipak, ovaj slučaj nije obnovljen te se stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti, a ni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegoivne ne pruža širu zaštitu.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko se utvrdi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2661/05 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio