Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2723/06 (S. B.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2723/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2723/06, rješavajući apelaciju Sakiba Beširevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Beširevića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž- 06-001318 od 23. avgusta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Beširević (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 25. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-001318 od 23. avgusta 2006. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud ukine osporeno rješenje Kantonalnog suda, te da donese privremenu mjeru, kojom će obustaviti izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljem tekstu: Općinski sud) pod brojem I-282/05 do okončanja krivičnog postupka broj KTA-311/05 pred Tužiteljstvom Bosne i Hercegovine.
2. Apelant je izvršenik u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, koji je donio rješenje broj I-282/05 od 5. decembra 2005. godine kojim je obustavljeno izvršenje na nekretnini označenoj kao k.č. 5384/9 kuća i kućište površine 333 m2 upisane u z.k. ulošku broj 5664 K.O. Tešanj, iz razloga što ta imovina nije svojina izvršenika-apelanta, obzirom da je ista pripala apelantovoj supruzi nakon razvoda braka. Na temelju toga prvostepeni je sud navedenim rješenjem prekinuo izvršni postupak protiv apelanta, pozivajući se na odredbe člana 63. st. 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku koje propisuju u stavu 1. «izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez dejstva, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta; i u stavu 3. «izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor, sprovođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena».
3. Kantonalni sud je rješenjem broj 004-0-Gž-06-001318 od 23. avgusta 2006. godine ukinuo prvostepeno rješenje Općinskog suda i predmet vratio tom sudu radi nastavka izvršnog postupka, iz razloga što je smatrao da, u konkretnom slučaju, razlozi za obustavu izvršnog postupka, na koje se poziva prvostepeni sud, nisu razlozi koji su predviđeni članom 63. st. 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 32/03, 52/03 i 33/06).
4. Apelant smatra da je u njegovom slučaju nepravilnom primjenom odredaba Zakona o izvršnom postupku i Zakona o parničnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda, koje je doneseno u izvršnom postupku, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud mora prvo odlučiti da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava prema kojoj se odluke donesene u izvršnom postupku nužno ne odnose na novo i posebno utvrđivanje građanskih prava i obveza, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezlutat tog postupka (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46 i K. Protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 18/04), podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršnog postupka ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava i obveze koja se tiču podnositelja apelacije.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava i obaveze apelanta“, jer se Kantonalni sud, čiju odluku apelant isključivo osporava, u žalbenom postupku bavio isključivo primjenom odredaba Zakona o izvršnom postupku. Taj sud je zaključio da razlozi za obustavu izvršnog postupka, koje je naveo prvostepeni sud, ne spadaju u razloge koje je predvidio član 63. st. 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku na koje se pozvao prvostepeni sud prilikom donošenja rješenja. Zbog toga je Kantonalni sud i ukinuo odluku prvostepenog suda te predmet vratio istom radi nastavka izvršnog postupka. Dakle, Kantonalni sud nije utvrđivao bilo kakvu novu činjenicu u odnosu na apelantova građanska prava i obaveze, već se samo bavio primjenom prava od strane provstepenog suda. Stoga je Ustavni sud mišljenja da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije ne mogu primjeniti u ovom slučaju, jer u izvršnom postupku nisu utvrđivana nova građanska prava i obaveze u odnosu na apelanta.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović