Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/05 (S. V.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2600/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2600/05, rješavajući apelaciju Slavka Vujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Vujića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj U-39/04 od 14. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Vujić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 15. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj U-39/04 od 14. septembra 2005. godine.
2. Osporenom presudom Kantonalnog suda broj U-39/04 od 14. septembra 2005.
godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba, te su ostavljene na snazi odluke organa uprave i to: rješenje Ministarstva prostornog uređenja obnove i povratka Srednjobosanskog kantona broj 04-23-4/04 od 28. januara 2004. godine i rješenje Službe stambeno-komunalnih poslova obnove razvitka i i izbjeglica Općine Jajce broj 04-23-449/03 od 28. maja 2003. godine, kojim odlukama je odbačen kao neblagovremen zahtjev apelanta za vraćanje stana u posjed, koji se nalazi u Jajcu u ulici Stjepana Tomaševića broj 11. (u daljem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju osporavane presude je navedeno da je apelant zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana podnio 20. maja 2003. godine, dok su krajnji rokovi za podnošenje takvih zahtijeva bili 4. oktobar 1999. godine, odnosno 1. juli 2002. godine, ukoliko se radi o stanu koji je uništen ili oštećen, što je sve regulisano odredbama čl. 5. i 18.e) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije BiH“, br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01). Obzirom da je bilo nesporno da je apelant van navedenih rokova podnio zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, isti je odbačen kao neblagovremen.
3. Apelant ne osporava da je zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana podnio van zakonom propisanih rokova, međutim navodi da kao neuka stranka nije znao za te rokove, te da mu je prilikom dolaska u Jajce bilo rečeno da „nema pravo na povrat stana i da više ne dolazi u Jajce“. Apelant smatra da je došlo do povrede njegovog prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelant nije ispoštovao rokove za podnošenje zahtjeva za vraćanje stana u posjed, iz čl. 5. i 18.e) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, te je svojim propustom izgubio pravo na meritorno razmatranje zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana, a ovaj zahtjev predstavlja djelotvoran pravni lijek kojim je apelant mogao ostvariti svoje pravo na dom, da je ispoštovao formalne zahtjeve tog pravnog lijeka, što je apelant u konkretnom slučaju propustio da uradi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović