Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2605/05 (Z. H.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2605/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2605/05, rješavajući apelaciju Zlatke Hadžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatke Hadžić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1541/04 od 23. novembra 2004. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli broj P-1654/04 od 7. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatke Hadžić podnesena u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlatka Hadžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je, 17. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1541/04 od 23. novembra 2004. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 1654/04 od 7. oktobra 2004. godine i postupanja suda u postupku povodom zahtjeva za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

2. Rješenjem Općinskog suda broj P-1654/04 od 7. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-1541/04 od 23. novembra 2004. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice u postupku protiv Općine Tuzla-Službe za stambene poslove (u daljnjem tekstu: tužena), radi smetanja posjeda, kojim je tražila da se utvrdi da smetanje posjeda zbog toga što je tužena neovlašteno i bez saglasnosti apelantice provalila ulazna vrata na stanu u ul. Muharema Fizovića 11/1 i promijenila bravu na ulaznim vratima.

3. Rješenjem Općinskog suda broj P-1654/04 od 5. augusta 2004. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice u svojstvu predlagača osiguranja da se odredi mjera osiguranja kojom će se naložiti tuženoj da odmah otpečati sporni stan, oslobodi ga od lica i stvari i preda u posjed apelantici, a rješenje o određivanju mjere osiguranja odmah dostavi načelniku Općine Tuzla.

4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbama apelantice protiv rješenja Općinskog suda od 5. augusta 2004. godine i 7. oktobra 2004. godine, rješenjem broj Gž-1541/04 od 23. novembra 2004. godine, žalbe odbio i prvostepena rješenja potvrdio. Taj sud je zaključio da je Općinski sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno postupio kad je apelanticu odbio sa tužbenim zahtjevom, jer za posjedovnu zaštitu nisu bili ispunjeni uslovi iz odredbe člana 80. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima («Službene novine FBiH» broj 6/98), prema kojoj sud pruža zaštitu posjeda od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda, a u konkretnom slučaju radnje tužene nisu protupravne, već se temelje na odredbama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica («Službene novine FBiH», broj 43/99, 56/01 i 24/03).

5. Tužena je 19. augusta 2005. godine protiv apelantice podnijela prijedlog za izvršenje, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 2.880 KM. Općinski sud je 1. septembra 2005. godine donio rješenje o izvršenju broj I-2470/05 kojim je dozvolio traženo izvršenje.

6. Apelantica je kod Kantonalnog suda pokrenula upravni spor protiv Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša TK, radi poništenja rješenja broj 12-06/4-23-1253/00 od 12. aprila 2004. godine, u postupku vraćanja stana u posjed i izvršenja odluke CRPC. Odlučujući o tužbi, Kantonalni sud je donio presudu broj U-200/04 od 11. augusta 2005. godine, kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje i prvostepeni akt poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

7. Apelantica je 23. septembra 2005. godine Kantonalnom sudu, putem Općinskog suda, podnijela prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Predložila je da Kantonalni sud poništi presudu Općinskog suda broj P-1654/04 od 7. oktobra 2004. godine i odluku o troškovima postupka. Postupajući po rješenju Općinskog suda, dopunila je prijedlog za ponavljanje postupka 10. oktobra 2005. godine. Naredne dopune izvršila je 12. novembra 2005. godine i 17. novembra 2005. godine. Iz dopisa Općinskog suda od 9. marta 2005. godine proizilazi da se cio predmet nalazi na Kantonalnom sudu, radi podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka.

8. Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica donijela je odluku broj R-513- 1569-1/1-01-232/04 od 21. oktobra 2005. godine, kojom je usvojila zahtjev Federalnog ministarstva odbrane i apelantice, za ponovno razmatranje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. Istom odlukom stavljena je van snage ranija odluka Komisije broj 513-1569-1/1 od 4. juna 2003. godine, a zahtjev ranijeg nosioca stanarskog prava odbijen.

9. Apelantica se žali na rješenja donesena u redovnom parničnom postupku radi smetanja posjeda, kojima je njen zahtjev odbijen. Naime, apelantica smatra da su rješenja nezakonita, jer je naknadno Kantonalni sud, u upravnom sporu, presudom broj U-200/04 od 11. augusta 2005. godine, njenu tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice TK u postupku vraćanja stana u posjed i izvršenja odluke CRPC, poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Apelantica smatra da joj je donošenjem rješenja kojim je odbijen zahtjev radi smetanja posjeda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e). i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

11. S obzirom na to da je apelantici rješenje Kantonalnog suda broj Gž-1541/04 od 23. novembra 2004. godine uručeno 16. decembra 2004. godine, a apelacija podnesena 17. decembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Kantonalnog suda.

Dopustivost ratione materiae

12. U drugom dijelu apelacije, apelantica se žali povodom postupka koji je pokrenut po njenom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, smatrajući da ovaj postupak nije okončan u razumnom roku u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva ako postoji koji od slijedećih slučajeva::

(...)

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

14. Ustavni sud konstatuje da se apelantica žali na postupak po zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka smetanja posjeda, kojeg je podnijela 23. septembra 2005. godine i u tri navrata dopunjavala, a koji je prema informaciji Općinskog suda od 9. marta 2006. godine još u toku. Apelantica smatra da ovaj postupak traje nerazumno dugo, pa Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka tiče određivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi i Ustavni sud, odluka broj AP- 563/05 od 28. juna 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da je apelantica podnijela apelaciju povodom zahtjeva za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Imajući u vidu princip izražen u tački 16. ove odluke, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak po prijedlogu apelantice za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče određivanja njenih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje njenih građanskih prava i obaveza. U navedenom postupku se odlučuje samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ili ne. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. i tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2605/05 (Z. H.) | Sudska praksa | Aktio