Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2313/06 (Agencija za promet nekretnina «OZI» Brčko)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2313/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2313/06, rješavajući apelaciju Agencije za promet nekretnina «OZI» Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije za promet nekretnina «OZI» Brčko, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Už-22/05 od 8. maja 2006. godine, presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-11/05 od 20. aprila 2005. godine, rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 02/1- 457-1/256-AS/04-AP-611/04 od 28. decembra 2004. godine i rješenja Poreske uprave, broj 02/1-457-1/256-AS/04 od 12. novembra 2004.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Agencija za promet nekretnina «OZI» Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Už-22/05 od 8. maja 2006. godine, presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj U-11/05 od 20. aprila 2005. godine, rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija), broj 02/1-457-1/256-AS/04-AP-611/04 od 28. decembra 2004. godine i rješenja Poreske uprave, broj 02/1-457-1/256-AS/04 od 12. novembra 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 25. septembra 2006. godine te tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje presude Apelacionog suda do okončanja postupka po apelaciji.

2. Rješenjem Poreske uprave o obračunu i plaćanju utvrđenih zakonskih obaveza, broj 02/1-457-1/256-AS/04 od 12. novembra 2004. godine, naloženo je apelantu da shodno utvrđenim nepravilnostima u zapisniku broj 02/2-456/1-256-AS-/04 od 22. oktobra 2004. godine izvrši uplatu poreza na promet usluga za period od 18. juna 2004. godine do 19. oktobra 2004. godine u iznosu od 185.506,00 KM.

3. Apelaciona komisija je rješenjem, broj 02/1-457-1/256-AS/04-AP-611/04 od 28.

decembra 2004. godine, odbila apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Porezne uprave, kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je Apelaciona komisija izvršila uvid u spis i utvrdila da je Poreska uprava izvršila kontrolu poslovanja, pravilnosti i zakonitosti obračuna i uplate javnih prihoda kod apealanta o čemu je sačinjen zapisnik kojim je, između ostalog, konstatirano da je predmet kontrole nabavka i prodaja PRE-PAID kartica i kartica za dopunu, da je apelant 8. juna 2004. godine zaključio ugovor broj 457/04 sa Telekomunikacijama RS AD Banja Luka SRJ Mobilna Srpske o prodaji PRE-PAID kartica i kartica za dopunu, da se ugovorom apelant obavezao da će obračunavati i uplaćivati porez na promet usluga a na cijene koje su određene članom 1. ugovora, ali da apelant nije obračunao niti uplatio porez na promet usluga kako je precizirano ugovorom i propisano Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga u prometu («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», br. 7/02, 16/03, 21/03 28/03 i 11/04), da je prema tabelarnom prikazu nabavke i uplate kartica po fakturama i otpremnicama na utvrđenu prodajnu vrijednost kartica obračunat porez na promet u ukupnom iznosu od 185.506,00 KM. Komisija je ocijenila da je prvostepeni organ pravilno proveo postupak, pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje rješenja te pravilno primijenio materijalni propis i to čl. 17, 18, 19. i 22. navedenog zakona i član 56. Pravilnika o primjeni odredaba tog zakona.

4. Osnovni sud je odlučujući u upravnom sporu presudom, broj U-11/05 od 20. aprila 2005. godine, odbio apelantovu tužbu usmjerenu na poništenje rješenja Apelacione komisije. Sud je zaključio da je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja drugostepeni organ pravilno postupio kad je odbio žalbu apelanta izjavljenu protiv prvostepenog rješenja budući da se prema zaključenom ugovoru sa Telekomunikacijama RS AD Banja Luka SRJ Mobilna Srpske apelant obavezao da će postupiti kao izvršilac usluga u pogledu plaćanja poreza, da će na utvrđene cijene iz ugovora obračunati i utvrditi porez na promet prema zakonskim odredbama na tom području. Naime, članom 19. navedenog zakona je propisano da je osnovica poreza na promet usluga iznos naknade za izvršenu uslugu u koju nije uračunat porez na promet usluga pa budući da je po ugovoru od 8. juna 2004. godine, apelant preuzeo obavezu izvršioca usluga da na utvrđene cijene iz člana 5. ugovora obračuna i uplati porez (član 3.) na promet usluga to su neosnovani navodi apelanta da osnovicu poreza koju on treba da plati čini razlika između fakturisane i plaćene cijene.

5. Apelacioni sud je presudom, broj Už-22/05 od 8. maja 2006. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i potvrdio presudu Osnovnog suda. U obrazloženju presude Apelacioni sud je ponovio utvrđeno činjeničnoi stanje te konstatirao da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje presude dao dovoljne i jasne razloge o postojanju prava tužene da zahtijeva od apealanta plaćanje poreza na poreznu osnovicu u visini cijene «prepaid» kartica i s tim u vezi preuzete obaveze apelanta da kao izvršilac usluga na prodajnu cijenu obračuna i uplati porez u mjestu prodaje i prema zakonu mjesta prodaje a na osnovu navedenog ugovora i citiranog zakona.

6. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama suda i upravnih organa koje se zasnivaju na pogrešnoj primjeni materijalnog propisa povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U dopuni apelacije apelant se pozvao i na proizvoljnu primjenu prava budući da je dostavio presude Apelacionog suda br. Už-42/05 i Už- 43/05, prema kojima je po apelantu sud u istoj pravnoj stvari-obračun poreza na promet usluga kod posredovanja u prodaji kartica donio različite odluke pa apelant tvrdi da se takvim postupanjem Apelacionog suda krše međunarodne norme koje propisuju jednakost pred zakonom, te Ustavni sud zaključuje da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvncije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Konkretan slučaj se tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode po osnovu poreskih obaveza, propisanih poreskim zakonodavstvom. Ustavni sud konstatira da je u ovom slučaju predmet postupka utvrđivanje javno-pravnih, a ne građanskih obaveza apelanta. Obzirom na to, Ustavni sud zaključuje, a pozivajući se na svoju ustaljenu sudsku praksu i praksu Evropske komisije za ljudska prava (vidi odluku o dopustivosti, X protiv Francuske, aplikacija broj 9908/82, od 4 maja 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 32), da se apelant, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz javnog (poreskog) zakonodavstva, ne može pozivati na povredu prava na pravičan postupak, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku plaćanja obaveza koje proizlaze iz poreskog (javnog) zakonodavstva, osim ukoliko ne dođe do očigledne zloupotrebe tog prava. Budući da iz dostavljene presuda Už-42/05 proizilazi da je sud donio identičnu odluku kao i u apelantovom slučaju a da je u presudi Už-43/05 sud predmet vratio Apelacionoj komisiji na ponovno odlučivanje, to u konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba niti proizvoljnost u primjeni prava, pa slijedi da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U apelaciji apelant je dalje, naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa (u ovom slučaju poreskog zakona) od strane nižestepenih sudova i upravnih organa, već da je to zadatak upravo tih sudova i organa vlasti. Osim toga, Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u javnom pravu, kao u konkretnom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01 od 28. septembra 2001. godine, tačka 29, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02). Shodno tome, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2313/06 (Agencija za promet nekretnina… | Sudska praksa | Aktio