Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2346/05 (F. H.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2346/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 9. studenog 2006. godine, u predmetu broj AP-2346/05, rješavajući apelaciju Fikreta Hadžića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 2. i 4. točka 1. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Fikreta Hadžića, u dijelu u kojem se traži naknada štete od Rudnika «Kreka» doo, Tuzla, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Fikreta Hadžića, u dijelu podnesenom zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1.

Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, protiv Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj P-2316/05, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tuzle, podnio je 15. studenog 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), kojom traži od Ustavnog suda donošenje odluke o naknadi štete od strane Rudnika «Kreka» doo, Tuzla, a zbog urušavanja kuće i štete na voćnjaku, što se dešava zbog radova iskopavanja od navedenog štetnika.

2. U podnescima od 24. siječnja 2006. godine, 15. i 16. veljače 2006. godine, 14. lipnja 2006. godine, 19. srpnja 2006. godine, 12. rujna 2006. godine, apelant iznosi da je protiv Rudnika «Kreka» doo, Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), podnio tužbu pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te se žali da mu je ovaj sud utvrdio obvezu plaćanja troškova postupka sa prijetnjom prinudne naplate, što on i njegova obitelj, kao primatelji socijalne zaštite nisu u mogućnosti ispoštovati, te traži od Ustavnog suda određivanje obveze plaćanja sudskih troškova na strani tuženog. Osim toga, apelant iznosi da nije zadovoljan radom Općinskog suda, prije svega jer smatra da ovaj sud namjerno odugovlači rješavanje ovog slučaja.

3. Ustavni sud je 21. rujna 2006. godine zatražio od apelanta da precizira i dopuni svoju apelaciju. Apelant je podneskom od 29. rujna 2006. godine dopunio apelaciju i priložio, između ostalog, Rješenje Općinskog suda broj P-2316/05 od 15. prosinca 2005. godine, Izvješće sudije u ovom predmetu predsjedniku Općinskog suda broj P-2316/05 od 20. travnja 2006. godine, te Izjašnjenje sudije u ovom predmetu Uredu ombudsmana u Tuzli broj P-2316/05 od 13. lipnja 2006. godine.

4. Iz priloga dostavljenih u dopuni apelacije od 29. rujna 2006. godine, mogu se utvrditi sljedeće činjenice: da je Općinski sud od Kantonalnog tužiteljstva u Tuzli primio podneske apelanta kao tužbu 28. studenog 2005. godine, da je 15. prosinca 2005. godine Općinski sud donio Rješenje broj P-2316/05 kojim se apelantu vraća tužba na uređenje sukladno članku 334. Zakona o parničnom postupku («Službene novine F BiH», br. 53/03 i 73/05), da je 31. siječnja 2006. godine tužba kao uređena dostavljena tuženom na odgovor, te da su zakazana sljedeća ročišta u ovom predmetu: 30. svibnja 2006. godine, 3. srpnja 2006. godine i 27. rujna 2006. godine. U Izvješću sudije u ovom predmetu predsjedniku Općinskog suda broj P-2316/05 od 20. travnja 2006. godine stoji da «tužitelj osobno često dostavlja podneske i to u jednom primjerku sa svojim navodima, pa je prosto nemoguće sve podneske slati na uređenje, što procesno opterećava spis i i na izjašnjenje tuženom, s tim što je suština stvari naknada štete od Rudnika «Kreka» u Tuzli».

5. U dopuni apelacije od 29. rujna 2006. godine, apelant od Ustavnog suda traži donošenje odluke kojom bi tuženom bilo naloženo da mu isplati naknadu štete, navodeći da nema povjerenja u rad odvjetnika i državnih organa na području Tuzlanskog kantona, kao i da Općinski sud «odugovlači» u rješavanju po njegovom tužbenom zahtjevu, čime smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu kojim apelant traži od Ustavnog suda donošenje odluke o naknadi štete od strane tuženog apelantu, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 4. točka 1. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 4. točka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

7. Imajući u vidu da je u jednom, svom osnovnom dijelu, apelacija napisana kao zahtjev za naknadu štete od tuženog, što se vidi kako iz samog naslova apelacije «Zahtjev» - «Pokretanje tužbe protiv Rudnika «Kreka» u Tuzli, tako i iz postavljenih zahtjeva u tekstu same apelacije, Ustavni sud naglašava da je njegova nadležnost, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine «u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini», pa slijedi da Ustavni sud nije nadležan da odlučuje o postavljenom tužbenom zahtjevu za naknadu štete.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant navodi da postupak pred Općinskim sudom traje u nerazumno dugom razdoblju, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 12. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu, kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavnom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U konkretnom slučaju, apelant je tužbu Općinskom sudu podnio 28. studenog 2005. godine, nakon čega je 15. prosinca 2005. godine Općinski sud donio Rješenje kojim je naložio apelantu da uredi tužbu, 31. siječnja 2006. godine tužbu kao uređenu dostavio tuženom na odgovor, te zakazao tri ročišta u ovom predmetu: 30. svibnja 2006. godine, 3. srpnja 2006. godine i 27. rujna 2006. godine. Pri tome, prema Izvješću postupajućeg sudije u ovom predmetu apelant jako često ulaže različite podneske, koji su nerazumljivi i koje nije moguće svaki put dostavljati na uređenje apelantu, a potom na odgovor tuženom, a koji dodatno otežavaju procesuiranje ovog predmeta.

11. Cijenići razdoblje u kojem Općinski sud postupa u ovom predmetu, računajući od dana kada je tužba, iako neuređena, podnijeta ovom sudu, pa do 27. rujna 2006. godine, kada je zakazano posljednje ročište u ovom predmetu o kojemu Ustavni sud ima saznanje, izlazi da postupak na čiju se dužinu postupka apelant žali traje deset mjeseci. Imajući u vidu činjenicu da je Općinski sud za to vrijeme donio Rješenje kojim se apelantu nalaže uređenje tužbe, da je tuženom dostavio uređenu tužbu na odgovor, te potom zakazao i održao tri ročišta, da apelant svojim čestim i nerazumljivim podnescima dodatno otežava rad suda, te da se radi o relativno složenom predmetu u kojemu je potrebno utvrditi da je apelant vlasnik kuće i voćnjaka i da je šteta nastala na kući i voćnjaku apelanta upravo posljedica rada tuženog, Ustavni sud smatra da u ovom slučaju nema elemenata koji bi apelantovu tvrdnju da je «žrtva» postupka koji traje nerazumno dugo, čime bi bilo povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, činili opravdanom.

12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2346/05 (F. H.) | Sudska praksa | Aktio