Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2380/05 (M. B.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2380/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 9. studenog 2006. godine, u predmetu broj AP-2380/05, rješavajući apelaciju Mehmeda Bošnjića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Mehmeda Bošnjića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-78/05 od 22. rujna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Bošnjić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, kojeg zastupa Dušanka Šoljić- Ćorić, odvjetnica iz Mostara, podnio je 18. studenog 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-78/05 od 22. rujna 2005. godine.

2. Apelant je tužbom podnijetom Općinskom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), tražio da ovaj sud donese odluku o predaji stana od strane «Aluminija» dd, Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), koji u naravi predstavlja dvosoban stan u naselju Bošnjičeva, objekat «C», a koji stan je prije rata apelantu kao uposleniku dodjeljen od strane tuženog. Kako do useljenja apelanta, kao niti potpisivanja ugovora o korištenju stana, nije došlo i to zbog toga jer stan do početka rata nije bio dovršen, a nakon rata je tuženi predmetni stan ustupio trećoj osobi, te kako tuženi nije odgovarao na zahtjeve apelanta o predaji stana, apelant je ustao tužbenim zahtjevom, tražeći dakle sudskim putem predaju stana ili, alternativno postavljenim zahtjevom, isplatu iznosa od 128.122,40 KM na ime naknade izmakle koristi. Općinski sud je Presudom broj P-651/03-I od 2. studenog 2004. godine usvojio alternativno postavljeni tužbeni zahtjev apelanta, te mu dosudio iznos od 128.122,40 KM na ime naknade izmakle koristi, što je utvrdio kao obvezu tuženog.

3. Odlučujući po prizivu tuženog, Kantonalni sud je Presudom broj Gž-78/05 od 22. rujna 2005. godine, prvostupanjsku presudu preinačio na način što je odbio tužbeni zahtjev apelanta u cjelosti. U obrazloženju svoje presude, Kantonalni sud pozvao se na Odluku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o izmjenama i dopunama Odluke o privremenom uređivanju prodaje stanova («Službene novine F BiH», broj 32/02), prema kojoj osobe kojima je do 6. prosinca 2000. godine dodjeljen stan u izgradnji, odnosno za koji nije izvršen tehnički prijem, imaju pravo na zaključivanje ugovora o korištenju stana, sukladno Zakonu o stambenim odnosima, te na podnošenje zahtjeva za kupovinu stana. Obzirom na navedeno, prema mišljenju Kantonalnog suda, apelant nije imao nikakav temelj da zahtjeva, pa prema tome niti Općinski sud da odlučuje, o predaji stana od strane tuženog na ovaj način, odnosno o isplati naknade na ime izmakle koristi.

4. Apelant smatra da je Kantonalni sud svojom odlukom povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita donesenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, apelant je odlučio ne ulagati reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koju je, sukladno odredbi članka 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine F BiH», br. 53/03 i 73/05), mogao uložiti u roku od 30 dana od dana kada je zaprimio Presudu Kantonalnog suda, a koja je, suprotno mišljenju apelanta «da revizija nije efikasno pravno sredstvo...pa objektivno, nije mogao očekivati da bi revizija bila efikasna», djelotvoran pravni lijek, podobna da ispita osporavanu odluku u smislu provođenja postupka prema pravilima parničnog postupka i u smislu primjene materijalnog prava. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2380/05 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio