Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2665/06 (M. S.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2665/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, dopredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, suci, na sjednici održanoj 9. studenog 2006. godine, u predmetu broj AP-2665/06, rješavajući apelaciju Mirsada Smječanina, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Mirsada Smječanina, podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj I-212/01 od 23. veljače 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavnom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Smječanin (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Alen Nakić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 19. rujna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem takstu: Općinski sud), broj I-212/01 od 23. veljače 2006. godine. Istovremeno, apelant je tražio donošenje privremene mjere o prekidu parničnog postupka koji se pod brojem 065-0-P-06-00 2911 vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu, do okončanja postupka po ovoj apelaciji, bez navođenja bilo kakvih razloga za određivanje privremene mjere, odnosno eventulanih štetnih i nenadoknadivih posljedica koje bi u suprotnom mogle nastupiti.

2. Rješavajući po Prijedlogu za ovrhu Kantona Sarajevo, koji je kao komisionar podnijela «Raiffeisen bank» dd, Sarajevo, Općinski sud donio je Rješenje o ovrhi broj I-212/01 od 31. svibnja 1999. godine, kojim je određena ovrha protiv apelanta kao ovršenika. Kako je ovo rješenje doneseno na temelju Izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave, koja prema novom Zakonu o ovršnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 32/03), nema snagu ovršne isprave, a kako do stupanja na snagu novog zakona navedeno rješenje nije postalo pravomoćno i ovršno, Općinski sud je 23. veljače 2006. godine, postupajući po izjašnjenju tražitelja ovrhe, donio novo rješenje istog broja kojim se obustavlja postupak ovrhe, prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom i predmet uputio na daljni parnični postupak. U ovom rješenju, Općinski sud počinio je pogrešku navođenjem «Raiffeisen bank» dd, Sarajevo kao tražitelja ovrhe, umjesto Kantona Sarajevo.

3. Apelant je od Općinskog suda u dva navrata, 7. i 17. srpnja 2006. godine, tražio ispravku Rješenja u dijelu koji se tiče označavanja tražitelja ovrhe. Općinski sud je dopisom broj I-212/01 od 14. srpnja 2006. godine odgovorio apelantu da je u predmetnom rješenju ovršenik pravilno označen, da se cjelokupni predmet nalazi u parničnom odjeljenju, da će se postupak dalje nastaviti po pravilima parničnog postupka te da se u tom postupku može ispraviti navedena pogreška, a na način da će tražitelj ovrhe, u parničnom postupku tužitelj, morati prijedlog za ovrhu preurediti u tužbeni zahtjev.

4. Nadalje, postupajući po Rješenju o obustavi postupka, u parničnom odjeljenju Općinskog suda formiran je parnični spis predmeta broj 065-0-P-06-00 2911, također sa označenom «Raiffeisen bank» dd, Sarajevo kao tužiteljem, te je postupajući sudija od ove banke zatražio preuređivanje prijedloga za ovrhu u tužbeni zahtjev, što je ova i učinila. Nakon toga, zakazano je pripremno ročište za 19. listopad 2006. godine.

5. Apelant smatra da je Općinski sud u postupku ovrhe proizvoljno utvrdio činjenice i primjenio materijalno pravo, prvobitno pogrešnim označavanjem tražitelja ovrhe u Rješenju o obustavljanju postupka, a i kasnije odbijajući da postupi po zahtjevu apelanta kojim je tražio ispravku ove pogreške, u čemu vidi povredu svog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».

7. U konkretnom slučaju, apelant smatra da je Općinski sud, odbijajući u postupku ovrhe postupiti po njegovom zahtjevu za ispravku Rješenja o ovrhi u dijelu u kojem je označen tražitelj ovrhe, onemogućio njegovo pravo «da svoj zahtjev koji se odnosi na njegova prava ili obveze iznese pred sud ili tribunal». Na ovaj način apelant vidi povredu svog prava na pravično suđenje.

8. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Europske komisije za ljudska prava, po kojoj se odluke koje donese sud u postupku ovrhe nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u usporedbi sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi Odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud u svojoj praksi podržava navedenu praksu bivše Europske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču ovrhe ne potpadaju pod članak 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima kada se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnositelja apelacije (vidi Odluku Ustavnog suda broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine).

9. Konkretno u ovom slučaju, Rješenjem o obustavi postupka nije uopće odlučivano o građanskim pravima apelanta. Ovim rješenjem obustavljen je postupak ovrhe koji je 1999. godine pokrenut protiv apelanta na temelju Izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga kao vjerodostojene isprave, što prema novom Zakonu o ovršnom postupku ne predstavlja više ovršnu ispravu. O apelantovim pravima i obvezama ima se raspraviti u parničnom postupku, koji je kontradiktoran i na čije je pripremno ročište zakazano 19. listopada 2006. godine apelant uredno pozvan. U ovom postupku apelant ima pravo isticati sve prigovore koje smatra da su od značaja za rješavanje u njegovu korist. Tek po okončanju parničnog postupka, a na temelju pravomoćne presude kao ovršne isprave u kojoj se ima točno odrediti povjeritelj, dužnik i iznos duga, moguće je pokrenuti ovršni postupak, ali potpuno novi, neovisan od postupka koji je obustavljen Rješenjem o obustavljanju, u kojem se nalazi pogreška kojom je apelant nezadovoljan.

10. Dakle, kako se osporavanim rješenjem nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta na način na koji su ova prava apelanta zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, točnije člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člankom 6. Europske konvencije, povreda navedenog prava apelanta nije ni bila moguća, te slijedi da je ova apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema temelja za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2665/06 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio