Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2396/05 (V. V.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2396/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2396/05, rješavajući apelaciju Vesne Veršić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Veršić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-107/03 od 27.
sepembra 2005. godine, jer je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Veršić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Bihaća, podnijela je, 24. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-107/03 od 27. septembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-103/98 od 9. februara 2001. godine, odbijen je apelantičin zahtjev da joj, na ime devizne štednje, Federacija Bosne i Hercegovine odnosno banka kod koje je evidentirana štednja isplati 5.921,45 DM, 401,15 ATS i 36.593,35 ITL sa kamatom koju utvrđuje Narodna banka BiH (u daljnjem tekstu: devizna štednja). Istom presudom je apelantica obavezana platiti parnične troškove u iznosu od 272,00 KM.
3. U obrazloženju ove presude je navedeno da je članom 3. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije (« Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 27/97) propisano da lice koje ima deviznu šednju u bankama ili poslovnim jedinicama sa sjedištem na teritoriji Federacije BiH iznad 100 DM, a bio je državljanin BiH na dan 31. marta 1991. godine i ima prebivalište na teritoriji Federacije BiH, stiče potraživanje prema Federaciji BiH prema stanju štednje na dan 31. marta 1991. godine. Dakle, apelantica je, temeljem odredbi ovog Zakona, stekla potraživanja prema Federaciji Bosne i Hercegovine, dok je potraživanje prema banci prestalo da postoji zbog nedostatka pasivne legitimacije.
4. Presudom Kantonalnog suda. broj Gž-968/01 od 31. maja 2002. godine. uvažena je žalba apelantice, pobijana prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud propustio ocijeniti da li je povrijeđeno apelantičino pravo na mirno uživanje imovine. Konačno, u ponovnom postupku odgovornost tuženih provostepeni sud treba da posmatra i u okviru Odluke Ustavnog suda Federacije BiH od 8. januara 2001. godine kojom je utvrđeno da odredbe iz čl.3., 7., 11. i 18. Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH, na čemu je prvostepeni sud i utemeljio svoju odluku.
5. U ponovljenom postupku, presudom Općinskog suda, broj P-670/02 od 16. septembra 2002. godine, utvrđeno je da je Union banka d. d. dužna da apelantici isplati deviznu štednju sa kamatom na štedne uloge po viđenju na devizna sredstva počev od 4. februara 1992. godine do 17. februara 1992. godine, a od 17. februara 1992. godine do isplate i zakonsku zateznu kamatu na označene novčane iznose i apelantici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 677,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju presude se navodi da je tužena banka primila novac na ime devizne štednje od apelantice, koji nije do danas isplatila. Apelantici pripada pravo na isplatu devizne štednje na osnovu člana 1038. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima i na osnovu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Općinski sud zaključuje da nijedan pozitivni propis do sada ne isključuje isplatu štednih uloga apelantici.
6. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-107/03 od 27. septembra 2005. godine, žalbu tužene banke uvažio, provostepenu presudu u pobijanom dijelu preinačio i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Kantonalni sud je zaključio da će pitanje devizne štednje građana deponovane kod bivše Narodne banke Jugoslavije biti rješeno donošenjem Zakona o javnom dugu BiH ili na drugi način u sklopu ukupne konsolidacije duga BiH sa međunarodnom zajednicom.
7. Apelantica navodi da joj je presudom Kantonalnog suda, broj Gž-107/03 od 27. septembra 2005. godine, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu zagarantovano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju.
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glase:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju, prema obavijesti Vrhovnog suda, broj 070-0-Gr1-06-000-236 od 26. juna 2006. godine, apelantica je, 8. februara 2006. godine, izjavila reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-107/03 od 27. septembra 2005. godine, koja se vodi pod poslovnim brojem Rev-145/06, te da još nije donesena odluka o reviziji.
11. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03) glasi:
«Član 237.
(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović