Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2250/05 (M. Š.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2250/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici i Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2250/05, rješavajući apelaciju Mile Šehović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mile Šehović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-518/05 od 22. septembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mila Šehović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nevenka Oručević, advokat iz Mostara, podnijela je 31. oktobra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-518/05 od 22. septembra 2005. godine.
2. Pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) vodio se spojeni ostavinski postupak iza umrlih bračnih drugova Šemsudina Šišića, koji je umro 1. juna 1999. godine i Munevere Šišić, koja je umrla 15. oktobra 2001. godine, a njihovu zaostavštinu čine nekretnine u Stocu upisane u k.o. Prenj. Umrli bračni drugovi su pred Osnovnim sudom u Mostaru, pod brojem Ov-313/99 dana 20. marta 1999. godine, uz potpis dva svjedoka izrazili svoju posljednju volju, tako da u slučaju smrti ostavljaju jedno drugom svoju imovinu. Munevera Šišić je, nakon muževe smrti, 20. marta 2000. godine, sačinila testament kojim je svu svoju imovinu ostavila Refiku Kapiću, sinu svoje zaove.
3. Općinski sud je, rješenjem broj O-147/02 od 3. februara 2005. godine, uručio zaostavštinu umrlih Šemsudina i Munevere Šišić, koju čine nekretnine upisane u Stocu, k.o. Prenj testamentarnim nasljednicima Zerini, Adiju, Sanjinu i Orhanu Kapić, koji su supruga i sinovi Refika Kapića, testamentarnog nasljednika umrle Munevere Šišić, sa 1/8 dijela, te zakonskim nasljednicima drugog nasljednog reda, sa dijelovima pobliže označenim u izreci navedenog rješenja. Među tim nasljednicima je i apelantica, kojoj je uručena 1/12 dijela zaostavštine iza umrlog Šemsudina Šišića.
4. Kantonalni sud je, rješenjem broj Gž.-518/05 od 22. septembra 2005. godine, uvažio žalbu nasljednika umrlog testamentarnog nasljednika Refika Kapića i pobijano rješenje preinačio tako da je, na osnovu testamenta Šemsudina Šišića od 20. marta 1999. godine i testamenta Munevere Šišić od 23. februara 2000. godine, njihovu zaostavštinu uručio nasljednicima iza umrlog testamentarnog nasljednika Refika Kapića sa po ¼ dijela, i to supruzi Zerini Kapić, sinovima Adiju, Sanjinu i Orhanu Kapić. U obrazloženju rješenja se navodi da nije pravilan zaključak prvostepenog suda da testament, koji su sačinili ostavitelji kod Osnovnog suda u Mostaru pod brojem Ov:313/99 dana 20. marta 1999. godine nije pravno valjan, budući da se radi o dvostranom pravnom poslu, kojim umrli ostavljaju jedno drugom svoju imovinu za slučaj smrti. Dalje se ističe da jedno pismeno može sadržavati testamente dviju osoba, kao što je to slučaj u konretnom predmetu, te da su ostavitelji kao bračni drugovi odvojeno i slobodno izrazili svoju posljednju volju, koju su kao oporučitelji potpisali pred svjedocima, čiji su potpisi također nalaze na ovom testamentu. Na ovaj način, Kantonalni sud je zaključio da je zadovoljena forma pismenog testamenta pred svjedocima iz čl. 67. Zakona o nasljeđivanju. Pored navedenog, umrla Munevera Šišić je, nakon suprugove smrti, sačinila poseban pismeni testament pred svjedocima, koji je ovjeren 20. marta 2000. godine, a koji također zadovoljava formu pismenog testamenta iz člana 67. Zakona o nasljeđivanju, te je na osnovu testamenta Šemsudina Šišića, koji je pravno valjan, kao i na osnovu testamenta njegove supruge, odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelantica se žali da je Kantonalni sud pogrešnom primjenom materijalnog prava, utvrđujući da je testament od 20. marta 1999. godine pravno valjan, povrijedio njeno ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju garantuje pravo svakoga na mirno uživanje njegove «imovine», što se konsekventno primjenjuje samo na postojeću imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog nasljeđivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Marcx protiv Belgije od 13. juna 1979. godine, serija A broj 31, stav 50).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelantica upravo žali na nemogućnost sticanja imovine putem nasljeđivanja, jer ne spada u krug testamentarnih nasljednika. U predmetnom ostavinskom postupku je utvrđeno da je testament od 20. marta 1999. godine, kojim je Šemsudin Šišić ostavio svu svoju imovinu supruzi, a koji je sačinjen u pismenom obliku, ovjeren na sudu uz potpis dva svjedoka, pravno valjan, kao i testament kojim je Munevera Šišić nakon suprugove smrti svu svoju imovinu ostavila testamentarnom nasljedniku Refiku Kapiću. Na osnovu izloženog, Ustavni sud konstatuje da zaostaština umrlih Šemsudina i Munevere Šišić u konkretnom slučaju ne predstavlja postojeću «imovinu» apelantice koja uživa zaštitu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga je apelacija nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović