Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2266/05 (H. P. i dr.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2266/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2266/05, rješavajući apelaciju Hanke Pašić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hanke, Safeta i Šefika Pašić, Nedžide Heinrich, Šefika Bećiragića i Rusmira Čelikovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-135/04 od 18. avgusta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hanka, Safet i Šefik Pašić, Nedžida Heinrich, Šefik Bećiragić i Rusmir Čeliković, (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijeli su, 2. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-135/04 od 18. avgusta 2005. godine.

2. Apelanti su, 26. decembra 2000. godine, podnijeli tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Društva za osiguranje «VGT» d.d. Visoko, (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, koji je 27. novembra 1996. godine poginuo u saobraćajnom udesu od povreda nanesenih vozilom osiguranim kod tuženog.

3. Općinski sud je, presudom, broj P-2755/00 od 4. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-457/03 od 14. oktobra 2003. godine, djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obavezao tuženog da apelantima isplati na ime nakande materijalne štete iznos od 2.500,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 413,62 KM, dok su sa viškom tužbenog zahjeva apelanti odbijeni. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je, rješenjem, broj Rev-135/04 od 18. avgusta 2005. godine, odbacio reviziju apelanata kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi iz člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/98 i 3/99), revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM. Apelanti su u ovom sporu formalni suparničari, koji osporavaju drugostepenu presudu u dijelu u kom su odbijeni sa tužbenim zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog lica u iznosu od po 5.000 KM svakom od njih. Stoga se pravo na izjavljivanje revizije određuje posebno u odnosu na tužbeni zahtjev svakog od njih. Iz navedenog proizilazi da je osporeni dio tužbenog zahtjeva iznos koji je ispod limita utvrđenog navedenom odredbom zakona, pa je iz tog razloga revizija odbačena kao nedopuštena.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

8. Budući da su apelanti protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, koja je rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-135/04 od 18. avgusta 2005. godine odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-457/03 od 14. oktobra 2003. godine, donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.

9. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda uručena apelantima 13. novembra 2003. godine, presuda, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. novembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili navedenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2266/05 (H. P. i dr.) | Sudska praksa | Aktio