Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2285/05 (J. M.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2285/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Mato Tadić i Jovo Rosić, sudije, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2285/05, rješavajući apelaciju Jelenka Miletića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelenka Miletića podnesena protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj 05/1-2-210-246/05 od 3. oktobra 2005. godine, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jelenka Miletića podnesena protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj 05/1-2-210-246/05 od 3. oktobra 2005. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelenko Miletić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dragan Radović, advokat iz Doboja, podnio je 4. novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05/1-2-210-246/05 od 3. oktobra 2005. godine.
2. Rješenjem Centra Javne Bezbjednosti Doboj (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), broj 11- 05/2-210-147/04 od 25. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05/1-2- 210-246/05 od 3. oktobra 2005. godine, oduzeto je od apelanta sljedeće vatreno oružje i municija: lovačka puška, marke «USSR», fabrički broj 8728082, kalibra 12/12 mm, lovački karabin marke «CZ», fabrički broj 101941, kalibra 8/57 mm, lovački karabin, marke «M 48», fabrički broj A- 40277, kalibra 8x57mm, pištolj marke «CZ», fabrički broj G-4721, kalibra 9 mm D i 43 komada municije kalibra 12/70 mm. Tom prilikom oduzeti su također i oružani listovi registarski broj 146/99, 147/99, 148/99, 94/01 u kojim su kao suvlasnici predmetnog oružja registrovani apelant i njegov otac Savo Miletić. U obrazloženju rješenja se navodi da su se stekli uslovi iz člana 28. stav
3. Zakona o oružju i municiji, koji propisuje da će se oružje i municija oduzeti ako to zahtijevaju interesi javnog reda i mira, odnosno interesi bezbjednosti («Službeni glasnik RS», broj 13/93, 6/97, 10/98, 34/99, i 25/04). Također je, u stavu dva navedenog rješenja, utvrđeno da apelant ima pravo da u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja nađe kupca, koji ima odobrenje za nabavljanje navedene vrste oružja, koje se oduzima. U stavu tri je određeno da će oduzeto oružje i municija preći u svojinu Republike Srpske, ukoliko vlasnik oduzetog oružja ne nađe kupca, po proteku jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja.
3. U obrazloženju se dalje navodi da je utvrđeno da se apelant nalazi na privremenom radu u Njemačkoj, da predmetno oružje ne nosi sa sobom, nego drži u kući svog oca. Protiv Save Miletića, oca apelanta, suvlasnika predmetnog lovačkog oružja, Policijska stanica 1 Doboj je Sudu za prekršaje Doboj podnijela prekršajnu prijavu broj 11-02/2-211-139/04 od 17. maja 2004. godine, zbog prekršaja iz člana 8. Zakona o javnom redu i miru («Službeni glasnik RS», broj 17/02), jer je imenovani, neovlaštenom upotrebom vatrenog oružja, izazivao uznemirenost građana.
4. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da je rješenje Ministarstva konačno i da se protiv istog rješenja ne može pokrenuti upravni spor što je i regulisano odredbom člana 28. stav 4. Zakona o oružju i municiji.
5. Apelant smatra da je u predmetnom postupku, zbog pogrešno i nepotupno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje i imovinu iz II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
« Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
[...] 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
a) Navodi o povredi prava na imovinu
7. Apelant svoje navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, posebno ne obrazlaže, niti se konkretno poziva na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da mu je ovo pravo povrijeđeno zato što su mu upravni organi na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava oduzeli oružje i municiju u njegovom vlasništvu.
8. Prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su oružje i municija u skladu s evidencijom registrovanog oružja u vlasništvu apelanta, odnosno da je apelant titular prava zaštićenog članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, Ustavni sud konstatuje da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u apelantovu imovinu donošenjem rješenja prvostepenog organa, broj 11-05/2- 210-147/04 od 25. aprila 2005. godine, kojim je oduzeto predmetno oružje od apelanta. Ustavni sud smatra, u odnosu na principe kojim je definisan domen zaštite člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, da je u konkretnom slučaju miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine učinjeno na snovu trećeg pravila koje javnoj vlasti daje ovlaštenje da kontroliše korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Nadalje, Ustavni sud smatra da je takvo miješanje zasnovano na Zakonu o oružju i municiji jer je oružje oduzeto na osnovu člana 28. stav 3. navedenog Zakona, što znači da je bilo u skladu sa zakonom. Ustavni sud također smatra da je takvo miješanje imalo legitiman cilj, odnosno da je bilo u javnom interesu koji se ogleda u održavanju javnog reda i mira i bezbjednosti građana, te da je proporcionalno cilju koji se želi postići, naročito imajući u vidu da je apelantu bila ostavljena mogućnost da u roku od dva mjeseca od pravosnažnosti rješenja nađe kupca za oduzeto oružje, ali da on to nije učinio.
10. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da apelant ničim ne dokazuje i ne čini vjerovatnim da je u predmetnom postupku, koji se ticao oduzimanja vatrenog oružja i municije, došlo do povrede njegovog prava na imovinu, te da apelant nema «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Stoga Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
b) Navodi o povredi prava na pravično suđenje
11. Ustavni sud ističe da režim regulisanja prava na držanje vatrenog oružja, spada u djelokrug javno-pravnih ovlašćenja određene države, koji je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije.Takvo pravo, konkretno, u Republici Srpskoj, regulisano je Zakonom o oružju i municiji.
12. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav, koji je zauzet u odluci Evropskog suda za ljudska prava, Nicolussi protiv Austrije, da prema praksi Evropske komisije za ljudska prava «građanska prava» ne uključuju ona prava ili obaveze koje može imati pojedinac, kada se ona ne odnose na privatni domen pojedinca, nego se odnose na prava i obaveze pojedinca u suštinskom domenu javnog prava. Ustavni sud smatra da je navedeni stav primjenjiv u konkretnom slučaju. Nadalje, pravo na držanje oružja i pitanje javnog reda i mira rješava se u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene organa države i u skladu sa posebnim Zakonom o oružju i municiji, što je u apsolutnom domenu javnog prava.
13. Prema tome, pravo lica da mu se izda dozvola za držanje oružja i municije, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila takvo pravo licu iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Iz navedenog razloga, bez obzira što takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje, niti ispuni druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28). Iz navedenog proizilazi da je apelacija u ovom dijelu nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović