Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2357/05 (M. K.)
Odluka donesena 09. 11. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2357/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Valerija Galić i Miodrag Simović i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2357/05, rješavajući apelaciju Milisava Kovača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milisava Kovača, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-424/05 od 6. septembra 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj Kž-167/01 od 6. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda Stolac, broj K-16/01 od 13. juna 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milisav Kovač (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u KPZ Zenica, podnio je 16.novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-424/05 od 6. septembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda Stolac (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-16/01 od 13. juna 2001. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 5. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
3. Presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-
167/01 od 6. novembra 2001. godine, uvažena je žalba Općinskog tužilaštva Stolac i preinačena je prvostepena presuda u odnosu na krivičnu sankciju i apelant je osuđen na devet godina zatvora.
4. Kantonalni sud je, rješenjem broj Kv-28/05 od 2. avgusta 2005. godine, u skladu s članom 395. st. 2 Zakona o krivičnom postupku, odbacio kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, uz obrazloženje da zahtjev za ponavljanje postupka ne sadrži dokaze da su osobe čiji su lažni iskazi navodno doprinijeli donošenju prvostepene presude bile oglašene krivim za počinjena krivična djela.
5. Vrhovni sud je, rješenjem broj Kž-424/05 od 6. septembra 2005. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta na navedeno rješenje, u cijelosti prihvativši kao valjane razloge koje je naveo prvostepeni sud u obrazloženju rješenja.
6. Apelant smatra da mu je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. [...]
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...] (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Dakle, prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnim pravnom lijeku koji je koristio.
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka kao vanredni pravni lijek, koji je odbačen. Prema praksi organa Evropske konvencije zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. V. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35 ). U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, budući da nije rezultirao ponovnim otvaranjem postupka.
11. Na osnovu navedenog, u konkretnom slučaju proizlazi da je posljednji efektivni pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba protiv prvostepene presude Općinskog suda o kojoj je odlučio Kantonalni sud osporenom presudom, broj Kž-167/04 od 6. novembra 2001. godine. Imajući u vidu da je Kantonalni sud rješenjem, broj Kv-28/05 od 2. avgusta 2005. godine odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, slijedi da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija podnesena 16. novembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio drugostepenu presudu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović