Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2177/05 (G. R.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2177/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006., u predmetu broj AP-2177/05, rješavajući apelaciju Gordane Rudonjić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Rudonjić podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-

162/04 od 7. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Rudonjić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente, koju zastupa Drago Lazarević iz Dervente, podnijela je 26. oktobra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-162/04 od 7. septembra 2005. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Derventa (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za prostorno planiranje), broj 07-364-53/02 od 20. juna 2003. godine daje se urbanistička saglasnost Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini Gornji Cerani (u daljnjem tekstu: investitor) za izgradnju groblja, na zemljištu označenom kao katastarska čestica broj 854/2 K.O. Gornji Cerani, izvan obuhvata urbanističkog plana.

3. Apelantica se žalila protiv navedenog rješenja. Žalbu je kao neblagovremenu, zaključkom broj 01-364-300/02 od 16. januara 2004. godine, odbacilo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelantica izjavila žalbu 1. decembra 2003. godine i kao susjed investitora, tražila da se predmetno rješenje poništi i naloži iskopavanje sahranjenih pokojnika i prenošenje na legalno groblje. Dalje, se navodi da stranka koja ima pravo da učestvuje u postupku, a nije stvarno učestvovala, jer joj za to nije bila data mogućnost, što je slučaj u konkretnoj upravnoj stvari, može protiv prvostepenog rješenja uložiti žalbu, samo dotle dok taj rok teče, za bilo koju stranku, koja je učestvovala u postupku. U konkretnom slučaju, predmetno rješenje je dostavljeno Dragi Lazareviću, kao stranci koja je stvarno učestvovala u postupku, dana 23. juna 2003. godine, te je rok za podnošenje žalbe istekao i za apelanticu, koja nije učestvovala u postupku, dana 8. jula 2003. godine.

4. Odredbom člana 234. tačka 9. Zakona o opštem upravnom postupku propisano je, da licu koje je trebalo da učestvuje u svojstvu stranke u postupku, a nije mu bila data mogućnost za to, treba dozvoliti ponavljanje postupka, ako za to postoje i drugi zakonski uslovi.

5. Odjeljenje za prostorno uređenje je rješenjem broj 07-361-228/04 od 22. oktobra 2004. godine odobrilo investitoru izvođenje radova na izgradnji groblja na predmetnoj katastarskoj čestici.

6. Vrhovni sud, odlučujući po tužbi apelantice u upravnom sporu, donio je osporenu presudu broj U-162/04 od 7. septembra 2005. godine, kojom je: 1) tužbu apelantice protiv zakjlučka Ministarstva broj 01-364-300/02 od 16. januara 2004. godine odbio kao neosnovanu; 2) tužbu apelantice protiv rješenja Odjelejenja za prostorno uređenje broj 07-364-53/02 od 20. juna 2003. godine odbacio kao nedozvoljenu; 3) odbacio prijedlog apelantice za izdavanje mjere obezbjeđenja «u pravcu onemogućavanja bilo koje pravne ili stvarne radnje do okončanja postupka» u konkretnom predmetu.

7. U obrazloženju navedene presude Vrhovnog suda je navedeno da blagovremenom tužbom apelantica osporava zakonitost navedenih akata, ističući da bi se izgradnjom planiranog groblja na predmetnoj lokaciji «najdirektnije povrijedila» njena osnovna prava na miran posjed i korištenje njenih nepokretnosti, uključujući i «prava na korištenje izvora» koji se nalazi niže od te lokacije. Dalje se navodi da iz spisa predmeta proizilazi da su u provedenom upravnom postupku kao stranke učestvovali investitor kao podnosilac zahtjeva i Drago Lazarević kao intervenijent (zainteresovano lice za ishod postupka u ovoj pravnoj stvari), koji je koristio pravo žalbe u upravnom postupku. U pogledu tužbe protiv navedenog zaključka Ministarstva, Vrhovni sud nalazi zaključak zakonitim, pozivajući se na razloge koje je dalo Ministarstvo kao drugostepeni upravni organ. U pogledu tužbe protiv prvostepenog upravnog rješenja Odjelejenja za prostorno uređene od 20. juna 2003. godine, u obrazloženju se navodi da prema članu 7. stav 1. Zakona o upravnim sporovima u dvostepenim upravnim stvarima, upravni spor se može pokrenuti protiv upravnog akta, koji je donesen u drugom stepenu. Kako je apelantica u ovoj stvari osporila navedeno prvostepeno upravno rješenje, tužba se u tom dijelu odbacuje kao nedozvoljena na osnovu odredaba člana 29. stav 1. tačka 4 i stava 2. Zakona o upravnim sporovima. Prijedlogom sudske mjere obezbjeđnja, apelantica u stvari, kako navodi Vrhovni sud, traži odlaganje izvršenja navedenog prvostepenog rješenja. Međutim, prema odredbama člana 17. stav 2. Zakona o upravnim sporovima sud u ovom postupku ne može takvu mjeru odrediti jer je to u nadležnosti prvostepenog organa, pa se otuda taj prijedlog odbacuje, pri čemu se ukazuje i na njegovu bespredmetnost s obzirom na neosnovanst tužbe u ovom upravnom sporu.

8. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Žali se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Posebno ističe da joj je nezakonito uskraćeno pravo, da kao stranka učestvuje u upravnom postupku, u kojem je dozvoljena izgradnja groblja, zbog čega joj se ometa prilazni put na njeno zemljište, kao i korištenje izvora vode, koji se nalazi u blizini planiranog groblja.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Ustavni sud zapaža da prema članu 234. tačka 9. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02) postupak okončan rješenjem protiv koga nema redovnog pravnog sredstva u upravnom postupku (konačno rješenje) ponoviće se ako licu koje je trebalo da učestvuje u svojstvu stranke nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku. Stranka može tražiti ponavljanje postupka u roku od mjesec dana u slučaju iz navedenog člana 234. tačka 9, od dana kad joj je rješenje dostavljeno. Apelantica je u apelaciji navela da joj je u Odjeljenju za prostorno uređenje 28. novembra 2003. godine dato rješenje, koje je dostavljeno Dragi Lazareviću, to jeste prvostepeno rješenje navedenog odjeljenja, broj 07-364-53/02 od 20. juna 2003. godine. Ustavni sud zaključuje da je prema navedenim odredbama zakona apelantica propustila tražiti ponavljanje upravnog postupka u kome je doneseno konačno sporno prvostepeno rješenje od 20. juna 2003. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2177/05 (G. R.) | Sudska praksa | Aktio