Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2187/05 (I. H. i Š. M.)

Odluka donesena 09. 11. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2187/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 11. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Jovo Rosić, na sjednici održanoj 9. novembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2187/05, rješavajući apelacije Islama Husejnovića i Šefika Mehidića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Islama Husejnovića i Šefika Mehidića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-77/05 od 4. aprila 2006. godine i zbog neizvršenja presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-21/03 od 5. oktobra 2004. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj P-1695/00 od 27. septembra 2002. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Islam Husejnović i Šefik Mehidić (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 28. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-77/05 od 4. aprila 2006. godine i zbog neizvršenja presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-21/03 od 5. oktobra 2004. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-1695/00 od 27. septembra 2002. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-1695/00 od 27. septembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Gž-21/03 od 5. oktobra 2004. godine, Opština Zvornik (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana je da apelantu Islamu Husejnoviću na ime naknade štete za tehničku i biološku rekultivaciju zemljišta, za uništene voćne kulture, za oštećene građevinske objekte, na ime naknade za odvoz ostataka smeća, na ime sanacije spoljnje vodovodne i kanalizacione mreže, na ime naknade za nekorištenje zemljišta za vrijeme rekultivacije isplati ukupan iznos od 63.477,90 KM. Također, tužena je obavezana da ovom apelantu, na ime gubitka čistog prihoda nastalog usljed nemogućnosti obrađivanja zemljišta za svaku vegetacijsku godinu isplati iznos od 1.507,50 KM, počev od 2000. godine do isplate. Tužiteljima Mini Mehidić, Seadu Mehidiću, Samiri Mehidić, Hasiji Velić, Mevliji Beganovići i apelantu Šefiku Mehidiću, dosuđen je po istim osnovama naknade štete ukupan iznos od 76.988, 00 KM, srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, te na ime gubitka prihoda nastalog usljed nemogućnosti obrađivanja zemljišta iznos od 2.276,00 KM počev od 2000. godine pa do isplate. Sa viškom tužbenog zahtjeva tužitelji su odbijeni. Tužena je obavezana da apelantima na ime troškova parničnog postupka isplato isnos od po 86,40 KM.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-77/05 od 4. aprila 2006. godine, revizija tužene je djelimično uvažena i presuda Okružnog suda broj Gž-21/03 od 5. oktobra 2004. godine ukinuta u dijelu kojim se potvrđuje prvostepena presuda Osnovnog suda broj P-1685/00 od 27. septembra 2002. godine, a kojim se tužena obavezuje da apelantima i drugim tužiteljima naknadi štetu nastalu na građevinskim objektima, štetu zbog nekorištenja zemljišta za vrijeme trajanja rekultivacije, štetu zbog gubitka čistog prihoda nastalu usljed nemogućnosti obrađivanja zemljišta za svaku vegetacijsku godinu od 2000. godine do isplate, pa je u tom dijelu predmet vraćen Okružnom sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu revizija tužene je odbijena.

4. Apelanti se žale na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. [...] 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...] (14) apelacija je preuranjena;»

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Međutim, u konkretnom slučaju postupak se nalazi na ponovnom suđenju pred Okružnim sudom, te nije donesena pravomoćna sudska odluka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2187/05 (I. H. i Š. M.) | Sudska praksa | Aktio