Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-19/06 (M. I., predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i 36 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 17. 11. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-19/06
Ocjena ustavnosti
Odluka o privremenoj mjeri
17. 11. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, David Feldman, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, Tudor Pantiru, Mato Tadić, Jovo Rosić, Constance Grewe i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 17. novembra 2006. godine, u predmetu broj U 19/06, rješavajući zahtjev Muhameda Ibrahimovića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i 36 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Muhameda Ibrahimovića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i 36 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Ibrahimović, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i 36 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su 20. oktobra 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev da se ocjeni usaglašenost sa Ustavom Bosne i Hercegovine Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 14/98) i Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 51/06), te s tim u vezi i Odluke o donošenju posebnog privatizacionog programa za preduzeće «TELEKOM SRPSKE» AD Banjaluka («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 74/06. Podnosioci zahtjeva su, također, zatražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje Odluke o donošenju posebnog privatizacionog programa za preduzeće «TELEKOM SRPSKE» AD Banjaluka, do donošenja odluke o zahtjevu.
2. Podnosioci zahtjeva navode da su odredbe stava 3. Preambule, člana 2. stav 1. i člana 3. stav 2. Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini, kojima se izričito priznaje pravo entiteta da privatizira preduzeća i banke smještene na njihovom teritoriju, a koja nisu u privatnom vlasništvu i da mu pripadnu prihodi koji se time ostvare u skladu sa propisima koje usvajaju parlamenti entiteta, neusklađene sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koji se, shodno članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ističu da prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju država Bosna i Hercegovina ima pravo da neometano uživa svoju imovinu, te da niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Navode da prema odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine država Bosna i Hercegovina nije skup «zajedničkih institucija» nego demokratska država koja funkcionira na osnovama vladavine prava, te da je Republika Srpska samo jedan od njenih entiteta. Prema tome, smatraju da osporeni zakon zanemaruje činjenicu da je država Bosna i Hercegovina pravno lice koje ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.
3. Navode da je osporeni zakon u neskladu i sa odredbama Aneksa II/2 Ustava Bosne i Hercegovine jer prema navedenim odredbama na snazi ostaju sve odredbe prema kojima je država uživalac svoje imovine ukoliko nije lišena te imovine u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Smatraju da se osporenim zakonom nije ni pokušalo pitanje državne imovine i njene moguće privatizacije dovesti u vezu sa Aneksom IX Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini odnosno da ništa nije učinjeno da se pitanje PTT i komunikacijskih usluga riješi na način kako predviđa član 3. Aneksa IX Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Nadalje smatraju da je osporeni zakon stvorio mogućnost da se entiteti faktički pretvore u nosioce državne imovine i da se smatraju posebnim državama, te da je navedeno vidljivo iz Odluke o donošenju posebnog privatizacionog programa za preduzeće «TELEKOM SRPSKE» AD Banjaluka gdje se stalno govori o državnom kapitalu kojim raspolaže Republika Srpska. Također, smatraju da osporeni zakon umjesto da osnaži reintegraciju države Bosne i Hercegovine otvora put disoluciji države Bosne i Hercegovine i njenoj daljnjoj podjeli koja je započeta ratom protiv Bosne i Hercegovine.
4. Nadalje, podnosioci zahtjeva navode neusklađenost odredbi čl. 7. i 8. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, koji propisuju uslove i predmet prodaje državne imovine, sa općim i javnim interesom iz člana 1. Evropske konvencije, člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije, odnosno zabrani diskriminacije po teritorijalnom osnovu, a imajući u vidu broj stanovnika u oba entiteta prema popisu stanovništva iz 1991. godine.
5. Prema tome, podnosioci zahtjeva smatraju da bi se došlo do ocjene o ustavnosti Odluke o donošenju privatizacionog programa za preduzeće «TELEKOM SRPSKE» AD Banjaluka potrebno je predhodno ispitati ustavnost odredaba svih onih zakona koji su omogućili donošenje navedene odluke. Predlažu da Ustavni sud prilikom ocjene ustavnosti uzme u obzir «ekonomske i tehnološke kriterije i principe» koji nalažu potrebu jedinstvenog državnog korištenja «Telecoma» kao dobra od općeg interesa odnosno istinskog interesa svakog građanina Bosne i Hercegovine, jer Bosna i Hercegovina kao demokratska država uživa punu zaštitu Evropske konvencije. Podnosioci zahtjeva predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti provođenje Odluke o donošenju posebnog privatizacionog programa za preduzeće «TELEKOM SRPSKE» AD Banjaluka čime bi se onemogućio nastanak štetnih posljedica koje neće biti moguće otkloniti.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to: -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.»
Član 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijeće od pet sudija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog člana.»
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u zahtjevu i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o zahtjevu. Razlozi i dokazi koje su podnosioci zahtjeva naveli u pogledu navodne neustavnosti osporenog općeg akta ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, podnosioci zahtjeva moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
10. Podnosioci zahtjeva su u obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere samo naveli kako smatraju «da bi provođenjem Odluke o donošenju posebnog privatizacionog programa za preduzeće TELEKOM SRPSKE AD Banjaluka nastupile nenadoknadive štetne posljedice koje neće biti moguće otkloniti». Dakle, osim ovakvog paušalnog navoda, podnosioci zahtjeva nisu obrazložili svoj zahtjev navođenjem relevantnih činjenica i dokaza koji bi govorili u prilog tvrdnje da postoji realna mogućnost za nastanak nenadoknadive štete. Stoga, Ustavni sud smatra zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnog zahtjeva.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović