Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2448/06 («BOSNAPLOPD» EXPORTIMPORT D.D. Sarajevo)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2448/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2448/06, rješavajući apelaciju «BOSNAPLODA» EXPORTIMPORT D.D. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «BOSNAPLODA» EXPORTIMPORT D.D. Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Pž-06-000051 od 15. marta 2006. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ip-5021/03 od 1. decembra 2004. godine, i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ip-5021/03 od 16. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «BOSNAPLOPD» EXPORTIMPORT D.D. Sarajevo, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir Kapidžić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 21. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Pž-06-000051 od 15. marta 2006. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-
5021/03 od 1. decembra 2004. godine, i rješenja Općinskog suda, broj Ip-5021/03 od 16. decembra 2003. godine. Apelant je istovremeno podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odredio prekid postupka u predmetu Općinskog suda, broj Ip-5021/03 do donošenja odluke o apelaciji.
2. Na osnovu presude Zemaljskog suda u Minhenu, broj I-14 HK-0 5986/98 od 23. marta 1999. godine, koja je priznata rješenjem Kantonalnog suda, broj R-162/99 od 4. juna 2002. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda FBiH, broj Gž-77/02 od 4. augusta 2003. godine, apelant je obavezan tražiocu izvršenja «Globtrade» export-import Minhen, platiti iznos od 2.218.191,93 DEM sa 5% zateznih kamata počevši od 17. novembra 1992. godine do isplate. Dopunskim rješenjem Kantonalnog suda od 7. oktobra 2002. godin,e apelant je obavezan da tražiocu izvršenja isplati iznos od 46.500,00 KM, na koji postoji obaveza plaćanja zateznih kamata od 7. oktobra 2002. godinekao dana donošenja tog rješenja.
3. Na osnovu navedenog rješenja Kantonalnog suda od 4. juna 2002. godine pokrenut je izvršni postupak protiv apelanta. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju, broj Ip-5021/03 od 16. decembra 2003. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje protiv apelanta radi naplate navedenog potraživanja u korist tražioca izvršenja. Protiv navedenog rješenja o izvršenju apelant je izjavio prigovor od 5. januara 2004. godine. Odlučujući o prigovoru Općinski sud je donio rješenje, broj Ip-
5021/03-A od 1. decembra 2004. godine, kojim se prigovor apelanta djelimično usvaja i usvaja se precizirani prijedlog tražioca izvršenja od 23. decembra 2004. godine, pa se rješenje ovog suda, broj Ip-5021/03 od 16. decembra 2003. godine, o određivanju izvršenja u dijelu visine glavnog duga u iznosu od 1.134.143,50 EUR stavlja van snage i umjesto istog određuje se visina glavnog duga u iznosu od 2.218.191,93 KM i to plativo u EUR-ima, prema važećem kursu na dan isplate.
4. Kantonalni sud je rješenjem, broj 009-0-Pž-06-000051 od 15. marta 2006. godine, odbio žalbu apelanta protiv prvostepenog rješenja o izvršenju.
5. Apelant je protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda, 21. aprila 2006. godine, izjavio reviziju, pozivajući se na član 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, uz obrazloženje da su u prvostepenom i drugostepenom postupku načinjeni takvi propusti u postupku i primjeni materijalnog prava da bi donošenje odluke Vrhovnog suda u ovom postupku bilo od značaja za primjenu prava i u drugim slučajevima. Pored toga apelant je, 21. juna 2006. godine, podnio Općinskom sudu prijedlog za prekid postupka, navodeći da iz izvještaja suda u Minhenu proizilazi da je stečajni postupak protiv tražioca izvršenja okončan nakom izvršene konačne podjele i zaključuje da je tražilac izvršenja prestao postojati kao pravno lice. Apelant je takođe, 22. juna 2006. godine, Općinskom sudu podnio prijedlog za obustavu izvršenja, navodeći da je uvidom u predmetni spis utvrdio da u njemu ne postoji predmetna presuda koja predstavlja izvršni naslov, dakle nema izvršne isprave, nema klauzule pravosnažnosti i klauzule izvršnosti na osnovu koje se odobrava izvršenje.
6. Apelant navodi da su pobijanim rješenjima povrijeđena njegova ustavna prava, jer mu je zbog proizvoljne primjene zakona uskraćeno pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 009-0-Pž-06-
000051 od 15. marta 2006. godine, rješenje Općinskog suda, broj Ip-5021/03 od 1. decembra 2004. godine, i rješenje Općinskog suda, broj Ip-5021/03 od 16. decembra 2003. godine, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja donesena u izvršnom postupku radi prinudne naplate novčanih potraživanja u cilju izmirivanja apelantovih dugovanja po pravosnažnom rješenju Kantonalnog suda, broj R-162/99 od 4. juna 2002. godine, kojim je priznata navedena inostrana sudska odluka. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na praksu ranije Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84.D.R. 46. str.225). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava rješenje koji je donio Općinski sud, broj Ip-5021/03 od 16. decembra 2003. godine, kojim je u izvršnom postupku, po zahtjevu tražica izvršenja radi prinudne naplate novčanog potraživanja, dozvoljeno izvršenje prodajom označenih nekretnina apelanta.. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović