Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1767/05 (M. N.)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1767/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1767/05, rješavajući apelaciju Mande Nikić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mande Nikić podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gvlp-4/04 od 27. juna 2005.godine, i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Manda Nikić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine - Gornji Zovik, koju zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Brčkog, podnijela je, 19. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gvlp-4/04 od 27. juna 2005. godine, i presude Apelacionog suda, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-259/01-I-4 od 9. aprila 2003. godine, oglašen je ništavim ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 14. aprila 1998. godine pred Općinskim sudom Brčko - (privremeno sjedište u Maoči), broj R-48/98, između umrlog Mate Nikića, kao primaoca izdržavanja, i tuženog Mate (Petra) Nikića (u daljnjem tekstu: tuženi), kao davaoca izdržavanja. Istovremeno je dbijen alternativno postavljeni tužbeni zahtjev za raskid navedenog ugovora. Istom presudom tuženi je obavezan da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.697,00 KM.
3. Apelacioni sud je rješenjem, broj Gž-169/03 od 14. oktobra 2003. godine, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Osnovnog suda, broj P-259/01-I od 9. aprila 2003. godine, uvažio žalbu, ukinuo navedenu prvostepenu presudu Osnovnog suda i odlučio da sam održi ročište u cilju otklanjanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih tokom prvostepenog postupka, te pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Nakon provedenog postupka Apelacioni sud je donio presudu, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Apelacioni sud je ocijenio da konkretan ugovor ima sve bitne elemente za valjan nastanak, a da nisu ispunjeni uslovi za raskid po članu 123. preuzetog Zakona o nasljeđivanju, te da nije ništav prema članu 103. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima.
4. Rješenjem Apelacionog suda, broj Gvlp-4/04 od 27. juna 2005. godine, odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka koji je podnijela apelantica protiv presude Apelacionog suda, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelantice za ponavljanje postupka.
5. Apelantica smatra da su joj pobijanim odlukama Apelacionog suda, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine, i broj Gvlp-4/04 od 27. juna 2005. godine, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine , i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. [...]
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...] (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Iz dosadašnje sudske prakse Ustavnog suda i organa bivše Evropske komisije za ljudska prava slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka. Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-49/03 od 17. marta 2004. godine, i bivša Evropska komisija za ljudska prava, presuda G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35).
10. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, a prije svega procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantovati u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne lijekove, jer ovi postupci efektivno ne rješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za ponavljanje postupka. U tom slučaju, apelantica bi imala pravo na ponovno odlučenje o njenom zahtjevu uz garanciju svih standarda člana 6. Evropske konvencije. Ipak, ovaj slučaj nije obnovljen.
11. Dakle, zahtjev za ponavljanje postupka je u konkretnom slučaju neefektivan pravni lijek koji ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije i koje apelant nije dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije. Stoga, konačna odluka je presuda Apelacionog suda, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine, kojom je konkretan postupak pravosnažno završen.
12. Kako je nesumnjivo da je apelantici u toku 2004. godine uručena presuda Apelacionog suda, broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primili osporenu presudu Apelacionog suda. broj Gž-169/03 od 12. januara 2004. godine.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović