Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2646/05 (A. D.)

Odluka donesena 21. 12. 2006.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2646/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2646/05, rješavajući apelaciju Alme Džaferović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Džaferović, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Uzsp-1/05 od 4. oktobra 2005. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Džaferović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 23. decembra 2005.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Uzsp-1/05 4. oktobra 2005. godine.

2. Odlukom Skupštine Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Skupština), broj 01-011-

254-18/99 od 24. juna 1999. godine, apelantica je smijenjena sa dužnosti zamjenika kantonalnog tužioca. Apelantica je protiv navedene odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava i osnovnih sloboda, navodeći da joj je odlukom Skupštine uskraćeno pravo da na ravnopravnoj osnovi vrši javnu službu u svojoj zemlji, koji je rješenjem Kantonalnog suda, broj Uzsp- 1/05 od 4. oktobra 2005. godine, donesenom u ponovnom postupku, odbačen sa obrazloženjem da pravo na koje se apelantica poziva ne spada u kategoriju prava i temeljnih sloboda kojima se pruža zaštita u smislu člana 60. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj 9/05), budući da je navedenim članom obezbijeđena zaštita samo za ona prava i slobode koje su zajamčene Ustavom Federacije BiH i instrumentima Aneksa tog Ustava ali ne i zaštita drugih prava ili temeljnih sloboda koji nisu zajamčeni tim Ustavom. Kantonalni sud je naveo da se sloboda na rad iz člana 2. Ustava Federacije BiH ne može tumačiti kao pravo na rad već kao sloboda građana koja se ogleda u slobodnom izboru zanimanja, zaposlenja, mjesta rada, poslodavca i sl.

3. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo sadražano u članu 2. stav 1. tačka l. Ustava Federacije BiH te u odredbama Evropske socijalne povelje iz 1961. godine kao i dopunskog protokola 1. Apelantica navodi da je osporenom odlukom suda povrijeđena njena temeljna sloboda na rad.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

5. Apelacijom se osporava rješenje Kantonalnog suda kojim je odbačen zahtjev apelantice za zaštitu prava i osnovnih sloboda podnesen u smislu člana 60. Zakona o upravnim sporovima prema kojem pojedinac, čija su prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Federacije BiH i instrumentima Aneksa tog Ustava povrijeđene konačnim pojedinačnim aktom nadležnog tijela, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda. U navodima apelacije kao i u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta apelantica se poziva na navodnu povredu Ustava Federacije BiH ne navodeći pri tome povredu niti jedne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, niti međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji su navedeni u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine, koje bi bio nadležan da ispita Ustavni sud u smislu člana VI/.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, sloboda na rad iz člana 2. stav 1. tačka l. Ustava Federacije BiH na koju se apelantica poziva nije garantirana članom II Ustava Bosne i Hercegovine. U Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine je sadržan Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), dok nije sadržana Evropska socijalna povelja (1961). Prema članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine uživanje prava i sloboda, predviđenih u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Međutim, kako se apelantica u apelaciji ne poziva na diskriminaciju po ovom osnovu, Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje. Prema tome, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji jer je očigledno da apelantica apelacijom ne pokreće pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu».

6. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2646/05 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio