Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/05 (Brčko Distrikt BiH)

Odluka donesena 21. 12. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2062/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2062/05, rješavajući apelaciju Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-402/05 od 12. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hana Ahmetbegović po generalnoj punomoći Gradonačelnika - statutarnog zastupnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je, 28. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-402/05 od 12. septembra 2005. godine.

2. Rješenjem Apelacionog suda, broj Gž-402/05 od 12. septembra 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj L-1/04 od 25. marta 2005. godine, kojim je obustavljen postupak likvidacije otvoren nad PD «Posavina» Brka, Brčko (u daljnjem tekstu: Privredno društvo), rješenjem istog suda, broj L-1/04 od 17. septembra 2004. godine, i otvoren postupak stečaja. U obrazloženju rješenja se navodi da je odredbama člana 39. Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji u Brčko Distriktu Bosne Hercegovine predviđeno da se rješenje o otvaranju stečajnog postupka ne dostavlja povjeriocima, a odredbama člana 10. tačka 2. navedenog Zakona je predviđeno da je rok za podnošenje žalbe protiv rješenja osam dana, ako tim zakonom nije drugačije određeno, te da rok za podnošenje žalbe povjerioca teče od dana kada je rješenje istaknuto na oglasnoj tabli suda (član 10. tačka 3. citiranog Zakona). Apelacioni sud je istakao da se prema odredbama člana 39. citiranog zakona rješenje o otvaranju stečajnog postupka ne dostavlja povjeriocima i rješenje o otvaranju stečajnog postupka je istaknuto na oglasnoj tabli Osnovnog suda 29. marta 2005. godine, te da je apelant protiv rješenja Osnovnog suda podnio žalbu 12. aprila 2005. godine. Apelacioni sud je konstatovao da je apelant protiv rješenja Osnovnog suda, broj L-1/04 od 25. marta 2005. godine, žalbu Apelacionom sudu podnio nakon proteka roka propisanog odredbama člana 10. tačka 3. navedenog Zakona. Također je konstatovano da je rješenje o otvaranju stečajnog postupka doneseno po prijedlogu likvidacionog upravnika Privrednog društva, u kojem slučaju stečajni postupak počinje bez ispitivanja uslova za stečaj.

3. Apelant ističe da mu je pobijanim rješenjem Apelacionog suda povrijeđeno pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je rješenje Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj L-1/04 od 25. marta 2005. godine, istaknuto na oglasnoj tabli Osnovnog suda, i nije mu lično dostavljeno, iz kojih razloga nije mogao blagovremeno izjaviti žalbu protiv tog rješenja. Apelant ističe da mu je zbog naprijed navedenog povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Ustavni sud zapaža da Apelacioni sud nije raspravljao o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda, broj L-1/04 od 25. marta 2005. godine, kojim je obustavljen postupak likvidacije otvoren nad Privrednim društvom i otvoren postupak stečaja, nego je žalbu odbacio iz formalnih razloga, i to zbog proteka roka za podnošenje žalbe.

7. Dakle, Apelacioni sud nije raspravljao o zakonitosti osporenog rješenja, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe Apelacionom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbe, na temelju koje redovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/05 (Brčko Distrikt BiH) | Sudska praksa | Aktio