Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2237/05 (M. Č.)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2237/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2237/05, rješavajući apelaciju Mate Čelana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mate Čelana podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-625/04 od 14. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine, i rješenja Općinskog suda u Bihaću, broj Pr-460/99 od 9. decembra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mate Čelan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Merhunisa Dedić, advokat iz Bihaća, podnio je, 29. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-625/04 od 14. juna 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine, i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-460/99 od 9. decembra 2002. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda, broj Pr-460/99 od 9. decembra 2002. godine, kojim je odbačena kao neblagovremena tužba apelanta, radi utvrđivanja nezakonitosti odluke Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine o prestanku radnog odnosa apelanta. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-625/04 od 14. juna 2005. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine.
3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
4. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda, broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-625/04 od 14. juna 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda, broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine, doneseno povodom žalbe apelanta protiv prvostepenog rješenja.
7. S obzirom na to da je apelantu rješenje Kantonalnog suda, broj Rsž-335/03 od 21. juna 2004. godine, uručeno prije 14. juna 2005. godine, kada je Vrhovni sud donio rješenje, broj Rev-
625/04 od 14. juna 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. oktobra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović