Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1839/05 (R. B.)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1839/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-1839/05, rješavajući apelaciju Rifete Buljubašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rifete Buljubašić, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-591/00, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rifeta Buljubašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je, 31. augusta 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku Općinskog suda u Sarajevu pokrenutom po njenoj tužbi za diobu imovine nakon razvoda braka, ne navodeći broj pod kojim se postupak vodi. Ustavni sud je, u skladu sa članom 19. stav 2. alineja 3. Pravila Ustavnog suda, 11. jula 2006. godine, zatražio od apelantice da dopuni/precizira apelaciju, odnosno da navede broj pod kojim se vodi postupak pred Općinskim sudom. Apelantica je, 21. jula 2006. godine, kao odgovor na zahtjev Ustavnog suda od 11. jula 2006. godine, dostavila djelomičnu presudu Općinskog suda II u Sarajevu, broj P-591/00 od 30. jula 2002. godine, koja sadrži klauzulu pravosnažnosti od 24. marta 2004. godine.
2. Općinski sud II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je, u postupku po apelanticinoj tužbi, te protivtužbi njenog bivšeg supruga (u daljnjem tekstu: tuženi-protivtužitelj), radi utvrđenja i diobe bračne tečevine, djelimičnom presudom, broj P-591/00 od 30. jula 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-36/03 od 24. marta 2004. godine, utvrdio da je apelantica svojim materijalnim sredstvima dogradila i nadgradila pojedine dijelove postojeće individualne stambene zgrade izgrađene u Sarajevu kako je precizirano u dispozitivu presude, i da je tuženi obavezan apelantici priznati pravo vlasništva sa dijelom 1/1 na nadograđenim dijelovima navedene zgrade. Također je utvrđeno da su apelantica i tuženi-protivtužitelj u toku trajanja bračne zajednice stekli zajedničke nekretnine kako je precizirano u dispozitivu presude i da je tuženi-protivtužitelj obavezan da apelantici prizna pravo vlasništva na ovom dijelu navedene izgrađene individualne stambene zgrade te svim postojećim gospodarskim objektima na istom zemljištu u to u dijelu od ½. Općinski sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje po apelanticinom zahtjevu za postupak legalizacije dijela objekta, te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje i tužba je odbačena. Općinski sud je odbio preostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva. U dispozitivu je navedeno da će se nakon pravosnažnosti te odluke postupak nastaviti po protivtužbenom zahtjevu tuženog-protivtužitelja u kojem je on zatražio da sud apelanticu obaveže na vraćanje određenih pokretnih stvari. Tuženi-protivtužitelj je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH. Postupak po reviziji je u toku.
3. Apelantica je navela u apelaciji da je „1998. godine podnijela zahtjev sudu za podjelu imovine ali sud do danas nije donio odluku što je stavlja u nezavidnu situaciju jer je muž maltretira i ometa je u posjedu korištenja dijela kuće.“ Apelantica je navela da smatra da je na taj način povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Apelantica je u apelaciji, koju je Ustavnom sudu podnijela 31. augusta 2005. godine, navela da se žali na dužinu trajanja postupka po njenom zahtjevu za diobu bračne imovine pred Općinskim sudom u Sarajevu. S obzirom da apelantica nije navela broj pod kojim se postupak vodi, od nje je, u skladu sa članom 19. stav 2. alineja 3. Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dopuni/precizira apelaciju. Apelantica je, 21. jula 2006. godine, kao dopunu apelacije dostavila presudu Općinskog suda, broj P-591/00 od 30. jula 2002. godine, donesenu u postupku diobe bračne tečevine između nje i tuženog-protivtužitelja. Ustavni sud je uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Sarajevu, broj P-914/05 (ranije P-591/00 – zbog reforme sudova u međuvremenu je predmet promjenio broj) utvrdio da je postupak po apelanticinoj tužbi pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-36/03 od 24. marta 2004. godine, te da je u toku postupak po reviziju tuženog-protivtuželja. Također je utvrđeno da je presuda Kantonalnog suda apelantici dostavljena 17. maja 2004. godine.
6. Iz izloženog proizilazi da je već u vrijeme podnošenja apelacije bila donesena pravosnažna presuda po apelanticinoj tužbi. Iako je postupak po reviziji tuženog-protivtužitelja u toku, Ustavni sud će razmotriti apelanticine navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u odnosu na postupak po njenoj tužbi koji je pravosnažno okončan presudom Kantonalnog suda, s obzirom da se apelantica žali samo na taj dio postupka. U situaciji kada se apelant žali zbog povrede prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a prije podnošnja apelacije Ustavnom sudu je donesena i uručena pravosnažna sudska odluka, Ustavni sud smatra da se apelacija može smatrati blagovremenom samo ako je podnesena u roku iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na to da je apelantici 17. maja 2004. godine, uručena presuda Kantonalnog suda od 24. marta 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. augusta 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda od 24. marta 2004. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović