Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3011/06 (D. V.)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3011/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-3011/06, rješavajući apelaciju Dragana Vukobratovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Vukobratovićapodnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-000 162 od 8. septembra 2006. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Vukobratovića , podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj 072-0-DN-
06-000-1395 od 24. oktobra 2006. godine, i rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj 072-0-I-06-000005 od 12. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Vukobratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Ljubomir Sandić, advokat iz Srpca, podnio je, 6. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 162 od 8. septembra 2006. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu. Okružni sud), broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, rješenja Osnovnog suda u Gradišci ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 072-0-DN-06-000- 1395 od 24. oktobra 2006. godine, i rješenja Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000005 od 12. septembra 2006. godine. Apelant je predložio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio prekid izvršnog postupka kod Osnovnog suda u predmetu, broj 072-0-I-06-000005.
2. Osnovni sud je presudom, broj P-92/03 od 19. septembra 2003. godine, odbio u cjelosti tužbeni zahtjev Siniše Bašića (u daljnjem tekstu: tužitelj) kojim je tražio raskid kupoprodajnog ugovora sačinjenog, 9. septembra 2002. godine, između tužitelja, kao kupca, i apelanta kao prodavca, kojim je apelant prodao svoj automobil marke «Audi 80», reg. Br. 451-M-307, pa je apelant dužan tužitelju vratiti kupoprodajnu cijenu u iznosu od 6.400 KM i naknaditi štetu u iznosu od 1.472,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
3. Odlučujući o žalbi tužitelja, Okružni sud je presudom, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, žalbu tužitelja uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je u cjelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.
4. Odlučujući o reviziji koju je izjavio apelant, Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 162 od 8. septembra 2006. godine, odbacio reviziju. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud dalje navodi da je tužitelj u tužbi naveo vrijednost spora u iznosu od 6.400,00 KM a iz navoda tužbe je vidljivo da je vrijednost glavnog zahtjeva 7.872,00 KM, pa kako vrijednost pobijanog djela ne prelazi 10.000,00 KM, a po ocjeni suda odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, to je i odlučeno na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku i revizija je odbačena kao nedozvoljena.
5. Tužitelj je podnio prijedlog Osnovnom sud da donese rješenje o izvršenju na osnovu pravosnažne presude Okružnog suda, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, i to na nekretninama apelanta, zabilježbom u zemljišnim knjigama i utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju, broj 072-0-I-06-000005 od 21. februara 2006. godine, odredio predloženo izvršenje.
6. Osnovni sud je rješenjem, broj 072-0-I-06-000005 od 12. septembra 2006. godine, odbio prigovor apelanta izjavljen na rješenje o izvršenju, broj 072-0-I-06-000005 od 21. februara 2006. godine, kao neosnovan.
7. Na osnovu rješenja o izvršenje, broj 072-0-I-06-000005 od 21. februara 2006. godine, Osnovni sud je rješenjem, broj 072-0-DN-06-000-1395 od 24. oktobra 2006. godine, dozvoli zabilježbu izvršenja u «C» listu zk.ul.br.537 k.o. Srbac radi procjene, prodaje i namirenja tražioca izvršenja Siniše Bašića iz iznosa dobijenog prodajom.
8. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
10. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
11. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 15. stavom 3. Poslovnika Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
12. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 162 od 8. septembra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, donesena povodom žalbe tužitelja protiv prvostepene presude.
13. S obzirom na to da je, 19. novembra 2005. godine, apelantu uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. novembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
14. S bzirom da je apelant osporio i rješenja Osnovnog suda, broj 072-0-DN-06-000-1395 od 24. oktobra 2006. godine, i broj 072-0-I-06-000005 od 12. septembra 2006. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati i u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja suda donesena su u izvršnom postupku, kojim je na temelju pravosnažne presude Okružnog suda, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, dozvoljeno predloženo izvršenje, odbijen prigovor apelanta i kojim je dozvoljena zabilježba izvršenja u «C» listu zk.ul.br.537 k.o. Srbac radi procjene, prodaje i namirenja tražioca izvršenja-tužitelja iz iznosa dobijenog prodajom. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije.
15. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
16. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnom presudom Okružniog suda, broj Gž-2647/03 od 18. oktobra 2005. godine, kojom se raskida kupoprodajni ugovor sačinjen, 9. septembra 2002. godine, između tužitelja kao kupca i apelanta kao prodavca, o kuprodaji spornog automobila. Međutim, u predmetnom izvršnom postupku u kojem su donesena rješenja Osnovnog suda, broj 072-0-DN-06-000-1395 od 24. oktobra 2006. godine, i broj 072-0-I-06-000005 od 12. septembra 2006. godine, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze. Navedenim rješenjima odbijen je prigovor apelanta izjavljen na rješenje kojim se određuje predloženo izvršenje i dozvoljava se zabilježba izvršenja u «C» listu zk.ul.br.537 k.o. Srbac radi procjene, prodaje i namirenja tražioca izvršenja-tužitelja iz iznosa dobijenog prodajom
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović