Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2645/05 (V. Š.)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2645/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2645/05, rješavajući apelaciju Vladimira Šiškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao neodopuštena apelacija Vladimira Šiškovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-312/05 od 25. oktobra 2005. godine, rješenja Osnovnog suda u Trebinju, broj IP-213/04 od 8. aprila 2005. godine, i rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Trebinju, broj IP-213/04 od 24. decembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Šišković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trebinja, podnio je, 26. decembra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-312/05 od 25. oktobra 2005. godine, rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Ip-213/04 od 8. aprila 2005. godine, i rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj IP-213/04 od 24. decembra 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Ps-41/01 od 24. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-412/03 od 26. novembra 2003. godine, obavezan je apelant da Trgovinskom, uslužnom, proizvodnom preduzeću export-import «RASTOCI» d.o.o. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) isplati iznos od 89.398,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troškova postupka u iznosu od 11.350,00 KM.
3. Tražilac izvršenja je, 29. novembra 2004. godine, protiv apelanta podnio izvršni prijedlog, kojeg je Osnovni sud usvojio rješenjem o izvršenju, broj IP-213/04 od 24. decembra 2004. godine.
4. Apelant je protiv navedenog rješenja o izvršenju izjavio prigovor, ističući da isprava na koju se tražilac izvršenja poziva nije stekla svojstvo izvršnosti jer je on nikada nije primio, niti je istekao rok za dobrovoljno ispunjenje.
5. Odlučujući o prigovoru apelanta, Osnovni sud je donio rješenje, broj IP-213/04 od 8. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-312/05 od 25. oktobra 2005. godine, a kojim je prigovor odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja navedeno je da je uvidom u spis Ps-41/01 utvrđeno da je drugostepena presuda, GŽ-412/03 od 26. novembra 2003. godine, dostavljena punomoćnicima parničnih stranaka, pa je prigovor apelanta da presudu nikada nije primio neosnovan.
6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencia), člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1.uz Evropsku konvenciju i člana
13. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelant vidi u činjenici što je Osnovni sud dozvolio izvršenje prvostepene presude, broj Ps-41/01 od 24. juna 2003. godine, našavši utvrđenim da je presuda postala pravosnažna danom donošenja drugostepene presude, broj Gž-412/03, iako on nikada nije primio drugostepenu presudu. Apelant smatra da prvostepena presuda nikako nije mogla steći svojstvo pravosnažnosti, pa prema tome ni valjanog izvršnog naslova, jer je on u vrijeme prijema presude usmeno otkazao punomoć svom punomoćniku, a ovaj o tom nije obavijestio sud.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Ustavni sud konstatuje da se apelant žali na rješenja donosena u postupku izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda, broj Ps-41/01 od 24. juna 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, D.R. 46, str. 225). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
9. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je parnični postupak protiv apelanta okončan presudom Okružnog suda, broj Gž-412/03 od 26. novembra 2003. godine, kojom je apelantova žalba odbijena kao neosnovana, a presuda Osnovnog suda, broj Ps-41/01 od 24. juna 2003. godine, postala pravosnažna. Navedenom presudom obavezan je apelant da tražiocu izvršenja isplati iznos od 89. 398,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Na prijedlog tražioca izvršenja, pokrenut je izvršni postupak kod Osnovnog suda, radi naplate potraživanja iz izvršnog naslova, kojeg je sud usvojio donošenjem rješenja o izvršenju, broj IP-213/04 od 24. decembra 2004. godine. Tek u prigovoru protiv tog rješenja apelant ističe da prvostepena presuda nije mogla steći svojstvo pravosnažnosti, pa prema tome ni izvršnosti, jer on nikada nije primio drugostepenu presudu kojom je odlučeno o njegovoj žalbi. Kao razlog tome navodi činjenicu da je u vrijeme dostavljanja drugostepene presude, usmenim putem otkazao punomoć svom punomoćniku, ali o tom nije obavijestio sud niti je to učinio punomoćnik a osim toga nije istekao ni rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze. Predložio je da se utvrdi da je izvršenje nedopušteno.
10. Osnovni sud je u postupku izvršenja presude, broj Ps-41/01 od 24. juna 2003. godine, odbio apelantov prigovor na rješenje o izvršenju te presude rješenjem, broj IP-213/04 od 8. aprila 2005. godine, istakavši da je drugostepena presuda broj GŽ-412/03 od 26. novembra 2003. godine, dostavljena punomoćnicima parničnih stranaka, a u spisu nema dokaza da je punomoć otkazana ili opozvana, zbog čega je presuda Ps-41/01 stekla svojstvo pravosnažnosti danom donošenja drugostepene presude broj Gž-412/03 od 26. novembra 2003. godine. Okružni sud je takođe, u postupku po žalbi na navedeno rješenje broj IP-213/04 od 8. aprila 2005. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i rješenje IP-213/04 od 8. aprila 2005. godine potvrdio, ističući da je prvostepeni sud pravilno dozvolio predloženo izvršenje obzirom da je apelant o otkazu punomoći bio dužan obavijestiti sud, a to nije učinio. Ustavni sud zaključuje da su apelantova građanska prava i obaveze utvrđena u pravosnažnoj presudi Osnovnog suda, broj Ps-41/01 od 24. juna 2003. godine, iz koje je proizišao izvršni naslov, pa se apelantovi navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant navodi da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud konstatuje, kako je već zaključeno u tačkama 9. i 11. ove odluke, da se o apelantovom pravu na imovinu meritorno i konačno rješevalo u redovnom parničnom postupku, a ne u predmetnom izvršnom postupku, a da je u pogledu povrede ovog prava apelacijom istakao iste razloge koje je isticao u prigovoru na rješenje IP-213/04 od 24. decembra 2004. godine i žalbi na rješenje IP-213/04 od 8. aprila 2005. godine, na koje su redovni sudovi dali jasna i logična objašnjenja. Slijedom iznijetog, Ustavni sud zaključuje da se izvršni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbacuju kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. S obzirom na zaključak u vezi sa članom 6. Evropske konvencije i članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije neophodno razmatrati apelantove navode u vezi sa povredom člana 13. Evropske konvencije, posebno kada se ima u vidu njegova akcesorna priroda.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović