Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3119/06 (S. H.)
Odluka donesena 21. 12. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3119/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
21. 12. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudija Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-3119/06, rješavajući zahtjev Sakiba Hadžića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Sakiba Hadžića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Alaga Bajramović i Hasan Veladžić, advokati iz Bihaća, podnio je, 20. novembra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000114 od 28. septembra 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-18/05 od 24. novembra 2005. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Kantonalni sud je presudom, broj K-18/05 od 24. novembra 2005. godine, apelanta i optuženog Muniba Redžića oglasio krivim zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH i apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Apelant i optuženi Munib Redžić su obavezani na plaćanje troškova krivičnog postupka. Istom presudom oštećena «Una banka» D.D. Bihać, sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom prema optuženim apelantu i Munibu Redžiću upućuje se na građansku parnicu.
3. Vrhovni sud je presudom, broj 070-0-Kž-06-000114 od 28. septembra 2006. godine, odbio žalbu Kantonalnog tužitelja u Bihaću kao neosnovanu, a žalbu apelanta djelimično uvažio i preinačio osporenu presudu u odluci o kazni, tako da je apelant za isto krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u tome što redovni sudovi nisu istinito i potpuno utvrdili činjenice važne za donošenje zakonite odluke, kao i u pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.
5. Kao razlog za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora, apelant navodi svoje narušeno zdravlje (boluje od angine pectoris i teške depresije) kao i da bi upućivanjem apelanta na izdržavanje kazne zatvora bilo nastavljeno kršenje njegovih ljudskih prava, budući da su u pravomoćno okončanom sudskom postupku očigledno povrijeđena njegova prava na pravično suđenje.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Član 5. Evropske konvencije pruža zaštitu prava na slobodu i zabranjuje proizvoljan odnos prema ograničavanju tog prava. Izuzeci od zabrane lišavanja slobode dati su u članu 5. stav 1. Evropske konvencije, koji sadrži pobrojane slučajeve kada je lišavanje slobode dozvoljeno. To je jedan iscrpan popis koji se mora usko tumačiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Irska protiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda od 18. januara 1978 godine, serija A-25). Samo takav pristup je konzistentan sa ciljem i svrhom člana 5. Evropske konvencije, tj. da osigura da niko neće biti proizvoljno lišen slobode (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava Quinn, od 22. marta 1995. godine, serija A-
311, i Winterwerp, od 24. oktobra 1979, serija A-33). Osim toga, lišavanje slobode samo po sebi mora biti nametnuto u skladu sa suštinskim proceduralnim propisima i pravilima primjenjivog nacionalnog zakona. Nepoštivanje nekog suštinskog proceduralnog zahtijeva od strane nacionalnog zakona, kao i neispunjavanje nekog proceduralnog aspekta čak i kad po stanovištu suda, to nije suštinski važno, može dovesti do kršenja člana 5. stav 1. (vidi, Evropski sud za ljudska prava Bozano, presude od 18. decembra 1986. godine, serija A-111, i Van der Leer, od 21. februara 1990. godine, serija A-170). Jedan od osnova po kome se određena osoba može lišiti slobode jeste «zakonito lišenje slobode po presudi nadležnog suda». Lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.
9. Apelant je kao razlog za donošenje privemene mjere naveo svoje narušeno zdravlje, te da bi izvršenjem kazne zatvora bilo nastavljeno kršenje njegovih ljudskih prava. U pogledu činjenice da je apelantu izdata uputnica za hospitalizaciju zbog angine pectoris, Ustavni sud zapaža da Zakon o izvšenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercgovine predviđa mogućnost odlaganja izvršenja kazne u određenim slučajevima, što apelant još nije koristio u postupku pred Općinskim sudom Bihać.
Pored toga, Ustavni sud smatra da hospitalizacija, u principu, ne može biti razlog za odlaganje izvršenja pravosnažne sudske presude kojom je izrečena kazna lišenja slobode. Ovakav stav Ustavni sud temelji na činjenici da su i osobe lišene slobode pod stalnim ljekarskim nadzorom i zaštitom, te da, osim u slučaju hitnih ljekarskih intervencija, zdravstvene usluge mogu dobiti i u zavodima i ustanovama u kojima izdržavaju kaznu.
10. Pored iznesenog, apelant nije naveo druge činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja drugih eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U nedostatku ovakvih navoda, koji bi bili potkrijepljeni adekvatnim dokazima, Ustavni sud je odlučio da odbije zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović