Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1931/05 (Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 16. 01. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1931/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-1931/05, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 44/05), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Muhamed Ibrahimović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Irfan Ajanović, poslanik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, i Nađa Hozić, savjetnica u kabinetu predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je, 16. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije), broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine.
2. Više od jedne trećine poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (trideset četiri poslanika) i više od jedne trećine delegata Doma naroda u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (dvadeset osam delegata) podnijeli su Ustavnom sudu Federacije, 20. augusta 2004. godine, zahtjev za ocjenu saglasnosti čl. 2., 3., 4. i 36. tačka 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine Federacije BiH», broj 33/04, u daljnjem tekstu: Zakon) sa članom II. A. 2. (1) pod c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Ustavni sud Federacije je na osnovu člana IV.C.10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave donio presudu, broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine, kojom je utvrdio da članovi 2. 3. i 4., te član 36. tačka 1. Zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine odredio prijelazno rješenje – mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude usaglasi Zakon sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, s tim što se u navedenom periodu ovaj zakon može primjenjivati.
4. Apelant u apelaciji navodi da je Ustavni sud Federacije «neadekvatnim tumačenjem Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka i člana II. A. 2 (1) pod c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, osporenom presudom, broj U-22/04 od 4. maja 2005. godine, utvrdio da čl. 2., 3. i 4., te član 36. tačka
1. Zakona, nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH. Na taj način, smatra apelant, Ustavni sud Federacije je svojim tumačenjem izjednačio pripadnike oružanih formacija Autonomne pokrajine Zapadna Bosna sa pripadnicima oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije BiH, što predstavlja ponižavajući tretman, a to je izazvalo opravdan bunt kod branitelja pripadnika Armije Federacije BiH, ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, jer izjednačava branitelje sa pripadnicima oružanih snaga sa kojima su bili u sukobu u kojem je poginulo 1600 pripadnika 5. korpusa Armije BiH». Apelant smatra da pobijana odluka nije utemeljena na Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, jer je argumentacija pobijane odluke zasnovana na navodima grupe zastupnika koja je iznesena u zahtjevu za ocjenu ustavnosti da su čl. 2., 3., 4. i 36. tačka 1. Zakona, u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer narušavaju jednakost pred zakonom i dovode do diskriminacije pripadnika tzv. «Narodne odbrane AP Zapadna Bosna», ističući da se Ustavni sud Federacije pobijanom odlukom postavio u položaj zakonodavca. Apelant predlaže da Ustavni sud «poništi pobijanu presudu Ustavnog suda Federacije kojom su odredbe čl. 2., 3. 4. i 36.tačka 1. Zakona proglašene neustavnim, s obzirom da je navedeni Zakon «lex specialis», a ne «lex generalis» , te se ne može tumačiti da je diskriminirajući prema poginulim pripadnicima formacija tzv. NOAP «Zapadna Bosna».
5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od slijedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Apelant tvrdi da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine nepravilno tumačio Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka i član II. A. 2 (1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te traži da Ustavni sud poništi pobijanu odluku Ustavnog suda Federacije, jer nije u skladu sa članom II. A. 2 (1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant se, dakle, pozvao na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a pri tome nije naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, za koje smatra da su povrijeđene pobijanom odlukom Ustavnog suda Federacije. Imajući u vidu ovakve navode apelanta, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova Deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te da nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Slijedi da Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, kao ni odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na koje se pozvao apelant, nisu primjenjivi u konkretnom slučaju. Stoga, konkretna apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović