Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1997/05 (P. K.)
Odluka donesena 16. 01. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1997/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. januara 2007.godine, u predmetu broj AP-1997/05, rješavajući apelaciju Petra Krajišnika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Krajišnika podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda u Prnjavoru u predmetu broj P-56/05, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Petar Krajišnik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je, 23. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koju je dopunio, 29. septembra 2006. godine, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), u predmetu broj P-56/05.
2. Apelant je Osnovnom sudu, 21. aprila 2005. godine, podnio tužbu radi poništavanja izbora u Udruženju penzionera u Prnjavoru. U navodima tužbe postavio je više pitanja vezanih za održane izbore u navedenom udruženju, tvrdeći «da je za konkretne izbore odgovorna izborna komisija, jer se nije pridržavala članova 27. i 28. Pravilnika o izborima».
3. Osnovni sud je rješenjem, broj P-56/05 od 23. oktobra 2006. godine, apelantu vratio tužbu na ispravku, na taj način «što će apelant u tužbi, a u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP RS), pravilno označiti osnov za nadležnost suda, naznačiti opredijeljen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, naznačiti činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, naznačiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, naznačiti vrijednost spora, pravni osnov tužbenog zahtjeva, naznačiti tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, tačnu adresu tuženog i uređenu tužbu sa prilozima u dovoljnom broju primjeraka dostaviti ovom sudu. Također je određeno da je apelant dužan da tužbu ispravi u roku od osam dana od dana prijema prepisa rješenja. Ako tužba bude ispravljena u određenom roku, smatraće se da je tužba podnijeta sudu onog dana kada je prvi put bila podnijeta (član 336. stav 1. i
2. ZPP), ako tužba ne bude vraćena sudu u određenom roku, smatraće se da je povučena, a ako bude vraćena bez ispravke, odbaciće se prema članu 336. stav 3. ZPP».
4. U odgovoru na apelaciju od 23. oktobra 2006. godine, Osnovni sud je naveo kadrovske probleme sa kojima se suočavao, navodeći da je sud usvojio plan rada za vremenski period od septembra do decembra 2006. godine, po kome su zaduženom sudiji 4. oktobra 2006. godine dati u rad i parnični predmeti iz 2004. godine i 2005. godine, među kojima se nalazi i predmet P-56/05. Općinski sud, moli da Ustavni sud kod odlučivanja uzme u obzir objektivne okolnosti vezane za nedostatak kadrova, jer od 1. augusta 2005. godine stalno odsutan jedan sudija parničar, a drugi sudija parničar je odsutan u posljednjih dvanaest mjeseci zbog bolovanja više od šest mjeseci, tako da u sudu rade kontinuirano samo predsjednik suda i jedan sudija. Osnovni sud je dostavio na uvid i sudski spis broj P-56/05.
5. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očevidno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
8. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju 23. septembra 2005. godine, zbog nedonošenja odluke od strane Osnovnog suda po njegovoj tužbi, koju je podnio 21. aprila 2005. godine. Dakle, razdoblje u kojem Osnovni sud nije donio odluku, a koje je prema mišljenju apelanta trajalo nerazumno dugo, je razdoblje od pet mjeseci. Međutim, Ustavni sud smatra da razdoblje od pet mjeseci u kojem Osnovni sud nije donio odluku, pogotovu što apelant nije podnio preciziranu tužbu, jer je kao takva u skladu sa zakonom vraćena mu na ispravku, nije nerazumno dugo razdoblje. Apelant u ovom slučaju nema «opravdan zahtjev», jer ne postoji kršenje ustavom zaštićenog prava na suđenje u razumnom roku.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u uzreci ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović