Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-365/06 (K. R.)
Odluka donesena 16. 01. 2007.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-365/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-365/06, rješavajući apelaciju Kasima Repuha, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kasima Repuha podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-4739/01 od 10. novembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Kasim Repuh (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Zimče, podnio je, 21. februara 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-4739/01 od 10. novembra 2005. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata/Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-II-04/2-41-447/01 od 16. oktobra 2001. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena na rješenje Sekretarijata za boračko invalidsku zaštitu općine Visoko (u daljnjem tekstu: Sekretarijat), broj 02/4-560-457/98 od 7. novembra 1998. godine, i ujedno izvršena revizija navedenog rješenja, u skladu sa članom 104. preuzetog Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca. Povodom izjavljene žalbe, Ministarstvo je navelo da je Drugostepena ljekarska komisija utvrdila da vojni invaliditet na osnovu oštećenja vida i sluha kod apelanta iznosi 0%, a po osnovu ranjavanja ispod 20%, zbog čega apelant ne ispunjava uslove iz člana 4. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, da mu se i nadalje prizna svojstvo ratnog vojnog invalida, pa je na osnovu člana 237. Zakona o upravnom postupku žalba odbijena kao neosnovana. Isti organ je u vršenju revizije ukinuo rješenje Sekretarijata i riješio da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida sa 1. decembrom 2000. godine.
3. Apelant je pred Vrhovnim sudom pokrenuo upravni spor protiv akta Ministarstva, broj UP-II-
04/2-41-447/01 od 16. oktobra 2005. godine. Vrhovni sud je donio presudu broj U-4739/01 od 10. novembra 2005. godine, kojom je tužbu odbio. U obrazloženju presude, ovaj sud je istakao da je prvostepenim rješenjem od 7. novembra 1998. godine, apelantu bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta, na osnovu nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije od 22. oktobra 1998. godine. Vrhovni sud je utvrdio da je Ministarstvo, kao drugostepeni organ, pravilno utvrdilo da apelant ne ispunjava uslove iz člana 4. Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca («Službeni list SFRJ», broj 31/86- prećišćeni tekst 44/89, 87/89, 20/90 i 42/90 i RBiH broj. 2/92 i 13/94) da mu se prizna svojstvo ratnog vojnog invalida, nego je naprotiv, pravilno utvrdio da apelantu prestaje to svojstvo sa 1. decembrom 2000. godine.
4. Apelant smatra da je donošenjem presude Vrhovnog suda, broj U-4739/01 od 10. novembra 2005. godine, povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U suštini povredu navedenih ustavnih prava apelant vidi u tome što mu je u postupku revizije rješenja utvrđeno da mu je prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida sa danom 1. decembar 2000. godine
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31.maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-
Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava.
7. U konkretnom slučaju, u suštini, navodi apelanta se svode na njegovo nezadovoljstvo u pogledu činjenice da mu je rješenjem Minstarstva, broj UP-II-04/2-41-447/01 od 16. oktobra 2001. godine, ukinuto svojstvo ratnog vojnog invalida. Vrhovni sud je, takođe, u upravnom sporu apelanta protiv akta Ministarstva, donio presudu, broj U-4739/01 od 10. novembra 2005. godine, kojom je tužbu odbio, primenom relevantnih materijalno-pravnih propisa. Takvu odluku Vrhovnog suda apelant nije uspio osporiti niti jednim relevantnim navodom iz kojeg bi Ustavni sud mogao zaključiti da postoji sumnja da je došlo do kršenja ustavnih prava na koja se apelant žali. Naime, nezadovoljstvo apelanta osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat ). Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta. Također, Ustavni sud smatra da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je kršenje ustavnih prava iz člana II/3.a) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moguće, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Apelant nema «opravdan zahtjev» da se poziva na kršenje navedenih ustavnih prava, zbog čega, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju navedenih prava iz člana II/3.a) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović