Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1927/06 (J. A.)
Odluka donesena 16. 01. 2007.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1927/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Paravlić, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-1927/06, rješavajući apelaciju Jusufa Arapčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Arapčića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1520/05 od 26. aprila 2006. godine, i broj Gž-1834/04 od 26. maja 2005.
godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj P-1063/04 od 12.
septembra 2005. godine, i broj P-1063/04 od 15. oktobra 2004.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Arapčića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine, i presude Općinskog suda u Lukavcu, broj P-524/01 od 18. februara 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jusuf Arapčić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Lukavca, podnio je, 3. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1520/05 od 26. aprila 2006. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1063/04 od 12. septembra 2005. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1834/04 od 26. maja 2005. godine, rješenja Općinskog suda, broj P-1063/04 od 15. oktobra 2004. godine, presude Kantonalnog suda, broj Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine, i presude Općinskog suda u Lukavcu, broj P-524/01 od 18. februara 2002. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo vraćanje na posao, zbog nezakonitog otkaza, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Općinski sud u Lukavacu je, po tužbi apelanta protiv DD Fabrike cementa Lukavac (u daljnjem tekstu: tuženi), donio presudu, broj P-524/01 od 18. februara 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine, kojom je odbačena tužba apelanta sa zahtjevom da se poništi rješenje tužene o prestanku radnog odnosa, broj SOPKH-HN/OŠ od 4. decembra 1992. godine, i da se naloži tuženom da ga vrati na radne zadatke i poslove koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa.
3. Odlučujući o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda, Gž-447/02, od 20. augusta 2002. godine, Općinski sud je donio rješenje, broj P-1063/04 od 15. oktobra 2004. godine, kojim je odbio prijedlog apelanta za ponavljanje postupka.
4. Na navedeno rješenje apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Gž-1834/04 od 26. maja 2005.godine, kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
5. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1834/04 od 26. maja 2005. godine, izjavio žalbu Općinskom sudu. Općinski sud je, ispitujući dopuštenost žalbe apelanta, donio rješenje, broj P-1063/04 od 12. septembra 2005. godine, kojim je žalbu odbacio kao nedopuštenu. Na ovo rješenje apelant je ponovo izjavio žalbu.
6. Odlučujući o žalbi apelanta na rješenje Općinskog suda, broj P-1063/04 od 12. septembra 2005. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Gž-1520/05 od 26. aprila 2006. godine, kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
7. Apelant smatra da su osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4 i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenja redovnih sudova kojim je odbijen s prijedlogom da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li se apelantovi navodi mogu razmatrati u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, koji obezbjeđuje određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
10. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, u kojem je odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu, odlučivalo o njegovim građanskim pravima. Imajući u vidu princip izražen u prethodnoj tački ove odluke, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Apelant također navodi da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4.Ustava Bosne i Hercegvoine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava i člana 14. Evropske konvencije moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Apelant osporava i odluke redovnih sudova u kojima se odlučivalo o meritumu njegovog zahtjeva, kojim je tražio da se poništi rješenje o prestanku radnog odnosa i da se vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa. Radi se o presudi Općinskog suda u Lukavcu, broj P-524/01 od 18. februara 2002. godine, i presudi Kantonalnog suda broj, Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine.
12. Navedene odluke donesene su u postupku koji je pokrenut tužbom apelanta protiv tuženog, radi poništenja odluka o prestanku radnog odnosa. Ustavni sud zaključuje da je konačna odluka u ovom postupku presuda Kantonalnog suda, broj Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Lukavcu, broj P-524/01 od 18. februara 2002. godine.
13. S obzirom da je apelant konačnu odluku Kantonalnog suda, broj Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine, primio 7. septembra 2002. godine, a apelacija podnesena 3. jula 2006.godine, proizilazi da je apelacija u ovom dijelu podnesena po proteku roka za podnošenje apelacije propisanog u članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je u ovom dijelu apelacija podnesena neblagovremeno, jer je protekao rok od 60 dana od kada je apelant primilo konačnu presudu Kantonalnog suda broj, Gž-447/02 od 27. augusta 2002. godine.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović