Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1766/05 (D. B.)
Odluka donesena 16. 01. 2007.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1766/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-1766/05 rješavajući apelaciju Drage Blagojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Blagojevića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-
4/02 od 1. juna 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Blagojević (u daljnjem tekstu: apelant) sa Pala, podnio je 16. avgusta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-4/02 od 1. juna 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 3. februara i 27. novembra 2006. godine.
2. Presudom Vrhovnog suda donesenom u upravnom sporu, broj U-4/02 od 1. juna 2005. godine, dbijena je tužba apelanta protiv rješenja tužene Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS), broj 02/1-02-2334/01 od 14. novembra 2001. godine, donesenog u postupku izvršenja presude Vrhovnog suda broj U-480/01 od 9. oktobra 2001. godine, kojim je na prijedlog Upravnog odbora ODP «Jahorina» od 7. novembra 2001. godine, apelant razriješen sa dužnosti direktora tog preduzeća. U obrazloženju te presude je navedeno da je odredbama člana 30. stav 1. tačka b) Statuta ODP OC «Jahorina» Pale regulirano da Upravni odbor predlaže imenovanje i razrješenje direktora preduzeća, da prema članu 36. Statuta direktora preduzeća bira i razrješava nadležni organ Republike Srpske te da se direktor shodno članu 37. istog propisa bira na period od četiri godine. Sud je dalje naveo da prema odredbama člana 68. stav 1. tačka a) Zakona o državnim preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 4/96 i 3/97), razrješenje direktora u državnim preduzećima od interesa za Republiku vrši Vlada RS, na prijedlog upravnog odbora preduzeća. Sud je konstatirao da je postupak razrješenja apelanta sa dužnosti direktora preduzeća proveden u skladu sa citiranim propisima zbog isteka mandata na koji je izabran, a koji mandat je istekao 2. aprila 2000. godine, te je tužba apelanta kojom je ukazivao da je dispozitiv osporenog akta u suprotnosti sa obrazloženjem, u smislu da negativno poslovanje preduzeća nije prouzrokovano njegovim rukovođenjem, odbijena budući da su razlozi koji se odnose na poslovanje preduzeća navedeni u obrazloženju osporenog rješenja Vlade RS kao ostali razlozi i isti su po mišljenju suda irelevanti sa aspekta zakonitosti osporenog akta budući da je apelant razriješen zbog isteka mandata.
3. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U apelaciji navodi hronologiju događaja vezanih za njegovo imenovanje na funkciju direktora Olimpijskog centra «Jahorina», njegove zasluge i priznanja za uspiješan rad tog centra, te hronologiju događaja vezanih za donošenje rješenja Vlade RS o njegovom razrješenju odnosno vezanih za donesene presude Vrhovnog suda u dva upravna spora koja je vodio radi poništenja tih rješenja Vlade RS o njegovom razriješenju, te upravnom sporu koji je vodio ODP Olimpijski centar «Jahorina» protiv rješenja Vlade RS o imenovanju nadzornog i upravnog odbora tog preduzeća a koja tužba je uvažena te su osporena rješenja poništena presudom Vrhovnog suda, broj U-217/01 od 23. jula 2003. godine. Stoga, apelant smatra da je diskriminiran buudući da nije bio član tada vladajuće političke partije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o žalbi apelanta na navodne povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, učinjene prilikom razrešenja sa javne funkcije direktora državnog preduzeća.
6. Ustavni sud podsjeća da je spor koji pokrenu javni službenici čiji posao ukazuje na specifične aktivnosti javnih službi i ako su ti službenici odgovorni za zaštitu općih interesa države ili drugih javnih vlasti (pripadnici oružanih snaga, policije i drugih snaga za održavanje reda, nosioci pravosudnih funkcija, carinski službenici, diplomatsko osoblje i dr) isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, spor između organa javne vlasti i zaposlenih koji rade na mjestima koja uključuju sudjelovanje u izvršavanju ovlasti proizašlih iz javnog prava, o čemu se radi u apelantovom slučaju, ne povlači za sobom primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 64. do 67.). U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u pogledu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelanti žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
8. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović