Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3190/06 (B. G.)

Odluka donesena 16. 01. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3190/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 01. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-3190/06, rješavajući zahtjev Boška Glušca za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Boška Glušca za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Glušac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Đuro Ćopić, advokat iz Banjaluke, podnio je, 25. novembra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kz-06-000 089 od 6. jula 2006. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj K-63/05 od 29. decembra 2005. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji.

2. Okružni sud je presudom, broj K-63/05 od 29. decembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-06-000 089 od 6. jula 2006. godine, oglasio apelanta krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 127. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. avgusta 2002. godine do 24. juna 2004. godine. Na osnovu člana 64. Krivičnog zakonika Republike Srpske apelantu je izrečena mjera bezbjednosti kojom je od apelanta oduzeta automatska puška fabrički broj 133299, kalibra 7,62 mm. Apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 850,00 KM i na ime sudskog paušala iznos od 300,00 KM. Oštećeni Glišo Subašić je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.

3. Apelant navodi povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant se žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističe da je neophodno da u konkretnom slučaju Ustavni sud ocjenu dokaza redovnih sudova zamjeni svojom procjenom činjenica. Smatra da je navedeno potrebno iz razloga što su prvostepeni i drugostepeni sud propustili da izvrše brižljivu i savjesnu ocjenu svakog pojedinog dokaza, dovođenje u vezu svakog dokaza sa drugim dokazima i izvođenje zaključaka o dokazanosti odlučnih činjenica. Apelant predlaže donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

8. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3190/06 (B. G.) | Sudska praksa | Aktio