Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3304/06 (M. Ć.)

Odluka donesena 16. 01. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3304/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 01. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-3304/06, rješavajući apelaciju Mine Čejvanović na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mine Ćejvanović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mina Ćejvanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je, 11. decembra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke Općinskog suda u Velikoj Kladuši po tužbi apelantice radi utvrđivanja vlasništva na nekretninama stečenim u toku vanbračne zajednice u predmetu tog suda broj P-82/04, i odluke po tužbi apelantice radi smetanja posjeda u predmetu broj 023-0-P-06-000 262. Apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom se nalaže tuženom Osmanu Murtiću da odmah dozvoli apelantici da nastavi koristiti prostorije srednjeg kata kuće koja se nalazi u Velikoj Kladuši, ul 5. korpusa 63, koje je koristila do nasilnog istjerivanja, do donošenja odluke o apelaciji. Apelantica je zatražila da Ustavni sud donese predloženu privremenu mjeru, s obzirom da Općinski sud već više od godinu dana nije odlučio o mjeri osiguranja za vraćanje apelantice u prostorije kuće, a koju je predložila u tužbi podnesenoj Općinskom sudu, radi smetanja posjeda.

2. Apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je navela da je povrijeđeno njeno ustavno pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u tužbama podnesenim Općinskom sudu u predmetu tog suda broj P-82/04 i broj 023-0-P-06-000 262. Apelantica je također zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, koju je kao mjeru osiguranja zatražila u predmetu broj 023-0-P-06-000 262, po tužbi koju je podnijela Općinskom sudu radi smetanja posjeda, a kojom mjerom se nalaže tuženom Osmanu Murtiću da odmah dozvoli apelantici da nastavi koristiti prostorije srednjeg kata kuće koja se nalazi u Velikoj Kladuši, ul 5. korpusa 63, koje je koristila do nasilnog istjerivanja, do donošenja odluke suda, o kojoj Općinski sud nije odlučio do momenta podnošenja apelacije.

3. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

4. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

5. Takođe, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati da postoji neposredna prijetnja koja može prouzročiti neotklonjive štetne posljedice.

6. U konkretnom slučaju, očigledno je da okolnosti ovog predmeta otvaraju pitanja koja ulaze u okvir člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Konvencije, o tome da li je povrijeđeno pravo apelantice na pristup sudu, zbog nedonošenja odluka po tužbama koje je podnijela Općinskom sudu. Ustavni sud se ovdje neće baviti pitanjem da li je Općinski sud ispoštovao svoju obavezu za donošenje odluke u razumnom roku, nego će to pitanje rješavati kada bude odlučivao o apelaciji. U pogledu zahtjeva apelantice za donošenje privremene mjere, apelantica ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Apelantica samo navodi da je došlo do poremećaja u vanbračnoj zajednici i da je tuženi najavio prodaju kuće koju su gradili zajedničkim sredstvima, a koja je upisana u Katastru nekretnina i u gruntovnici na njegovo ime, te da je tuženi, 6. februara 2006. godine, istjerao iz kuće i nije joj omogućio da ostane u kući sa njihovim sinom dok se ne riješi parnični postupak, te da Općinski sud nije već godinu dana odlučio o predloženoj sudskoj mjeri osiguranja.

7. Ustavni sud podsjeća da prema praksi Ustavnog suda, postupak određivanja sudske mjere osiguranja ne predstavlja postupak u kome se utvrđuju građanska prava apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske Konvencije. U smislu člana 268. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u postupku određivanja mjere osiguranja redovni sudovi ne utvrđuju neko pravo predlagača osiguranja, nego je to lice samo dužno učiniti vjerovatnim postojanje potraživanja odnosno prava, te postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja. Ta mjera određuje privremenu apelantovu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka.

8. Također, u konkretnom slučaju, osim paušalnih navoda, apelantica ne nudi nikakve dokaze, niti konkretne navode, koji idu u prilog tome da se usvoji njen zahtjev za donošenje privremene mjere, radi sprječavanja nastupanja eventualnih neotklonjivih štetnih posljedica. S obzirom na navedeno kao i činjenicu da je apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere zatražila iz razloga što redovni sud nije odlučio o sudskoj mjeri osiguranja, u okolnostima ovog slučaja, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice neosnovan. U suprotnom, Ustavni sud bi usvajanjem ovako postavljenog zahtjeva supstituirao redovne sudove u postupcima određivanja mjera osiguranja, što nije njegova uloga, te bi, pored toga, takvom odlukom bio meritorno riješen tužbeni zahtjev apelantice podnesen tužbom Općinskog sudu zbog smetanja posjeda.

9. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3304/06 (M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio