Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3182/06 (S. D.)
Odluka donesena 16. 01. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija preuranjena
- Krivični postupak
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje - općenito
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3182/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-3182/06, rješavajući apelaciju Slobodana Damjanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Damjanovićapodnesena protiv rješenja Vijeća posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 24. novembra 2006. godine, i rješenja Posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 18. novembra 2006. godine, u odnosu na član II/ 3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zato što je preuranjena Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Damjanovićapodnesena protiv rješenja Vijeća posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 24. novembra 2006. godine, i rješenja Posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 18. novembra 2006. godine, u odnosu na II/6, III/2.c) i III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Damjanović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnio je, 27. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vijeća posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Vijeće Posebnog odjeljenja Okružnog suda), broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 24. novembra 2006. godine, i rješenja Posebnog odjeljenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Posebno odjeljenje Okružnog suda), broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 18. novembra 2006.godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud spriječio «djelovanje pravnog sistema Republike Srpske na području Distrikta Brčko».
2. Po naredbi posebnog tužilaštva za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Okružnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Specijalno tužilaštvo), broj Kt-4/06 od 17. novembra 2006. godine, protiv apelanta i još 14 fizičkih lica, kao osumnjičenih, se vodi istraga zbog krivičnog djela organizovani kriminal iz člana 383.a) stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske («Sl. Glasnik RS», broj 49/03, u daljnjem tekstu KZRS) u vezi sa krivičnim djelom nedozvoljena trgovina iz člana 281. stav 4. KZRS, izvršenih u periodu od 5. septembra 2006. godine do 16. novembra 2006. godine na području opštine Bijeljina i Brčko Distrikta.
3. Po prijedlogu specijalnog tužilaštva, broj Kt-4/06 od 18. novembra 2006. godine, za određivanje pritvora protiv svih osumnjičenih protiv kojih se vodi istraga i protiv apelanta, kao sedmo-osumnjičenog, pred sudijom za prethodni postupak Posebnog odjeljenja Okružnog suda, 18. novembra 2006. godine, održano je ročište kojem su prisustvovali specijalni tužioci, svi osumnjičeni i njihovi branioci.
4. Posebno odjeljenje Okružnog suda je donijelo rješenje, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 18. novembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vijeća Posebnog odjeljenja Okružnog suda, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 24. novembra 2006.godine, kojim je protiv svih 15 osumnjičenih i apelanta kao sedmo-osumnjičenog zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo organizovani kiminal iz člana 383.a) stav 3. KZRS, u vezi sa krivičnim djelom nedozvoljena trgovina iz člana 281. stav 4. KZRS određen pritvor, koji po tom rješenju može trajati najduže mjesec dana od lišenja slobode, odnosno u odnosu na apelanta, najduže do 16. decembra 2006. godine u 14,40 časova.
5. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova ustavna prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava iz člana II/6. kojim je garantovano da svi organi vlasti u Bosni i Hercegovini primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu II Ustava Bosne i Hercegovine, iz člana III/2.c) kojim je garantovano da će entiteti omogućiti pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom i člana III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, kojim se garantuje da će se entiteti i administrativne jedinice u potpunosti pridržavati odredbi Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da je njegovo hapšenje na području Brčko Distrikta, po nalogu Specijalnog tužilaštva RS izvršeno suprotno važećim normama, koje određuju da je Brčko zasebna administrativna cjelina u kojoj entitetski pravosudni sistemi nemaju nikakvih ingerencija.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na povredu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prije svega, Ustavni sud mora utvrditi je li apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove moguće prema zakonu kako to zahtijeva članak 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa tom odredbom, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestepene odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi, Ustavni sud, rješenje broj U-15/01 od 4. i 5. svibnja 2001. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju protiv osporenih rješenja Okružnog suda o određivanju pritvora. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak, kao i da li su mu povrijeđena druga ustavna prava pred sudom, kao u konkretnom slučaju, odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na temelju postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestupnost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španjolske, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68; i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).
9. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda u sličnim slučajevima, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da rješenje Vijeća posebnog odjeljenja Okružnog suda, broj 111-0-Kpp-06-000-003-P od 24. novembra 2006. godine, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka koji se vodi protiv apelanta, kao sedmo-osumnjičenog. Dakle, u konkretnom slučaju protiv apelanta se tek vodi istraga, odnosno krivični postupak je u prethodnoj fazi i ishod ovog postupka je otvoreno pitanje (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-307/04 od 19. aprila 2004. godine).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na navodne povrede člana II/6., III/2.c) i III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
11. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u akcesornom postupku u okviru krivičnog postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za određivanje pritvora protiv apelanta. Osporenim rješenjem nije odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o pravima zagarantovanim članovima II/6, III/2.c) i III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, koja u suštini ukazuju na obavezu organa vlasti da poštuju ljudska prava zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud naglašava da je nastavljen krivični postupak protiv apelanta, te će u tom postupku apelant moći aktivno učestvovati i iznositi svoju odbranu zaštićen garancijama članova II/6, III/2.c) i III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga slijedi da akcesorni postupak po prijedlogu za određivanje pritvora protiv apelenta, nije obuhvaćen garancijama članova II/6, III/2.c) i III/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović