Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2963/06 (S. M.)
Odluka donesena 25. 01. 2007.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2963/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 01. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 25. januara 2007. godine, u predmetu broj AP 2963/06, rješavajući zahtjev Senaida Memića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Senaida Memića za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-43/06 od 14. septembra 2006. godine
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, a najduže 3 (tri) mjeseca.
OBRAZLOŽENJE
1. Senaid Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnio je, 2. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), br. Kž-43/06 od 14. septembra 2006. godine i K-85/05 od 7. juna 2006. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje izrečene kazne zatvora radi navodnih povreda prava na pravično suđenje i mogućnosti pogoršanja zdravstvenog stanja.
2. Sud BiH je presudom, broj K-85/05 od 7. juna 2006. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo ometanja rada pravosuđa iz člana 241. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i osudio na kaznu zatvora od četiri mjeseca. Sud BiH presudom, broj Kž-43/06 od 14. septembra 2006. godine, djelimično je uvažio apelantovu žalbu i prvostepenu presudu preinačio u odluci o kazni tako da mu je za krivično djelo za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Sud BiH je na temelju provedenih dokaza u postupku nesporno utvrdio apelantovu odgovornost za krivično djelo ometanja rada pravosuđa, utvrdivši da je apelant 18. oktobra 2005. godine u sudnici Suda BiH, nakon što je njegovom sinu u krivičnom postupku izrečena osuđujuća presuda i zatvorska kazna, vrijeđanjem i grubim ponašanjem omeo predsjednika vijeća u iznošenju obrazloženja presude.
3. Apelant smatra da su donošenjem osporenih presuda povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tač. b) i d). Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi o povredi ovih prava u najvećem dijelu se odnose na način na koji je redovni sud utvrdio činjenično stanje i primjenio zakon u postupku donošenja osporenih presuda. Također je naveo da je došlo do povrede njegovog prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, zatim prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
4. Također, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje presude Suda BiH, broj Kž-43/06 od 14. septembra 2006. godine. Apelant ja naveo da zbog činjenice da mu nije omogućeno pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, „izvršenjem kazne zatvora za njega bi nastupila nenadoknadiva šteta u smislu pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, kao i ogromna moralna šteta s obzirom da je profesor poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, zamjenik predsjedavajućeg općinskog vijeća Ilidža, član glavnog odbora SDA i jedan od osnivača prvog štaba patriotske lige Republike Bosne i Hercegovine.“ U prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere navedeno je i slijedeće: «zdravstveno stanje apelanta je jako narušeno jer je za vrijeme rata preživio cijeli niz trauma (od kojih je najgora zarobljavanje i brutalno mučenje na Sokocu u aprilu 1992. godine), što je kod apelanta uzrokovalo razvoj simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja, sa posljedicama napetosti i razdražljivosti, koje psihičke tegobe su poprimile hroničan tok. Kao posljedica toga apelant je prije šest godina dobio infarkt miokarda nakon čega se u više navrata liječio na Internoj klinici KCUS, a posljednji put u martu ove godine, od kada očekuje termin nadležne ljekarske komisije za dalji tok liječenja (kateterizaciju).» Uz navedeno je priložena dokumentacija iz koje se vidi da je apelantu zakazan dijegnostički pregled u Centru za srce Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da boluje od srčanih tegoba, te da mu je zbog toga zakazan dijagnostički pregled u februaru 2007. godine. U ovim okolnostima, Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Kž-43/06 od 14. septembra 2006. godine, prije nego što se obavi zakazani dijagnostički pregled, mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.
10. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, a najduže tri mjeseca.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović