Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3191/06 (J. M.)

Odluka donesena 25. 01. 2007.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3191/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

25. 01. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 25. januara 2007. godine, u predmetu broj AP 3191/06, rješavajući zahtjev Josipa Merdže za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Josipa Merdže za donošenje privremene mjere.

Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, a najduže 3 (tri) mjeseca.

OBRAZLOŽENJE

1. Josip Merdžo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je, 29. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-

000225 od 14. septembra 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K.29/02 od 3. marta 2006. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Kantonalni sud je presudom, broj K-29/02 od 3. marta 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000225 od 14. septembra 2006. godine, oglasio apelanta krivim za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Apelant je osuđen za radnje koje je poduzeo u funkciji predsjednika Vlade hercegovačko-neretvanskog kantona kada je rukovodio grupom članova u Vladi, hrvatske nacionalnosti, koja je u namjeri pružanja pomoći i zbrinjavanja većeg broja bivših policajaca hrvatske nacionalnosti, za čijim je radom prestala potreba 1999. godine, donijela odluku za osiguranje novčanih sredstava za te namjene u određenom mjesečnom iznosu. U tom cilju, kako je utvrđeno u postupku, apelant je, zajedno sa D.M., kao ministrom unutrašnjih poslova, sa preduzećem u privatnom vlasništvu Redarstvenik d.o.o. Mostar, u kojem su otpušteni policajci zasnovali radni odnos, uprkos isključivoj nadležnosti policije u osiguranju osoba i objekata Kantona, zaključio 5. januara 2000. godine, ugovor kojim je na to preduzeće prenio nadležnost osiguranja objekata u kojima su smješteni Vlada, Župan, Skupština, ministarstva i druga tijela uz plaćanje nanade u iznosu od 66.000,00 KM mjesečno, pa su po tom osnovu na teret budžetskih sredstava u toku 2000. godine pribavili preduzeću Redarstvenik d.o.o. Mostar novčana sredstva u iznosu od 757.308,00 KM koja su služila za finanasiranje plaća zaposlenih bivših policajaca.

3. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) kao i kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u povredama odredaba zakona o krivičnom postupku kao i proizvoljnoj primjeni Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u krivičnom postupku u kojem mu je izrečena kazna zatvora, a kršenje zabrane diskriminacije apelant u činjenici da je kao Hrvat osuđen za radnje koje su također poduzimali i bošnjački članovi Vlade hercegovačko-neretvanskog kantona a da protiv njih nisu pokrenuti krivični postupci. Apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora, navodeći da bi njegovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora za njega i njegovu porodicu nastupila nenadoknadiva šteta jer bi bila ugrožena egzistencija njegove porodice posebno imajući u vidu da je otac sedmoro maloljetne djece te da je njegova supruga nezaposlena odnosno da on jedini u porodici ostvaruje prihode. Apelant je, 22. januara 2007. godine, dostavio dodatne informacije i dokumentaciju u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere gdje je naveo da je njegov sin podvrgnut operativnom zahtjevu operacije hernije (kile) radi čega mu je potrebna postoperativna pomoć, njega i skrb.

4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud ukazuje da je apelant učinio izvjesnim da bi za njega i njegovu porodicu mogle nastati neotklonjive štetne posljedice s obzirom na činjenice koje je iznio u prilog zahtjeva za donošenje privremene mjere, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.

9. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

10. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, a najduže tri mjeseca.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3191/06 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio