Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2984/06 (S. R.)

Odluka donesena 25. 01. 2007.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2984/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

25. 01. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 25. januara 2007. godine, u predmetu broj AP-2984/06, rješavajući zahtjev Sofije Radivojević za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Sofije Radivojević za donošenje privremene mjere.

Zabranjuje se svako raspolaganje i opterećenje nekretnina upisanih u podulošku broj 2761 Općine Centar Zemljišno knjižnog ureda –Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo te se nalaže Zemljišno knjižnom uredu –Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo zabilježba ove privremene mjere u «C» teretnom listu poduloška broj 2761 Općine Centar. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sofija Radivojević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju advokati Ekrem, Alija i Maida Galijatović, podnijela je 3. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-1384/05 od 23. maja 2006. godine. Apelantica je tražila i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio S.R. svako raspolaganje i opterećenje nekretninama upisanim u podulošku broj 2761 Općine Centar Zemljišnoknjižnog ureda-Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo te naložio zabilježbu privremene mjere u «C» teretnom listu predmetnog poduloška.

2. Odlučujući o tužbi apelantice protiv tuženih Urbanističkog zavoda BiH (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i njene unuke S.R. (u daljnjem tekstu: drugotužena), Općinski sud I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj P-992/00 od 31. januara 2003. godine, udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu na način da je poništio saglasnost koju je apelantica dala drugotuženoj kao članu obiteljskog domaćinstva za kupovinu stana, a koja saglasnost je ovjerena kod Općinskog suda pod brojem Ov. I. Br.3931/99 od 1. aprila 1999. godine, utvrdio da je ništav ugovor o kupoprodaji stana na kojem je stečeno stanarsko pravo, zaključen 16. jula 1999. godine u Sarajevu između prvotuženog kao prodavca i drugotužene kao kupca, a čiji je predmet stan u Sarajevu, bliže označen u izreci presude, te utvrdio da će se u Zemljišnim knjigama Općinskog suda–Odsjek KPU drugotužena brisati kao vlasnik predmetnog stana u roku od petnaest dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tuženi su obavezani da apelantici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.623,00 KM.

3. U obrazloženju presude je navedeno da među strankama nisu sporne činjenice da je predmetni stan vlasništvo prvotuženog, da je apelantica nosilac stanarskog prava na tom stanu, da je drugotužena od rođenja do odseljenja 1983. godine živjela u tom stanu, da je po razvodu njenih roditelja ostala da živi sa majkom u drugom stanu, da je u toku rata boravila u Kragujevcu, da je nakon povratka živjela sa apelanticom u spornom stanu te da joj je apelantica dala punomoć da za nju obavi sve radnje za otkup predmetnog stana. Sud je konstatirao da je među parničnim strankama sporna saglasnost koju je apelantica dala drugotuženoj kao članu užeg obiteljskog domaćinstva za otkup predmetnog stana. Sud je prihvatio navode apelantice da nije znala šta je potpisala, da saglasnost koju je apelantica dala drugotuženoj nije izraz njene volje, da je prevarena i dovedena u zabludu. Sud je ovaj svoj zaključak obrazložio činjenicom da je apelantica starija osoba, da ima preko devedeset godina, da je u gužvi oko čekanja na red za ovjeru potpisa na saglasnosti, umorna i iscrpljena, a imajući povjerenje prema svojoj unuci, potpisala nešto što zapravo nije predstavljalo njenu volju jer je mislila da zapravo potpisuje punomoć za daljnje postupanje kako joj je predstavljeno a ne saglasnost za drugo lice da otkupi njen stan.

4. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-

872/05 od 18. avgusta 2005. godine, žalba drugotužene S.R. je odbijena te je potvrđena presuda Općinskog suda. U obrazloženju drugostepene presude je navedeno da je iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno da je drugotužena izazvala zabludu kod apelantice da potpisuje novu punomoć, jer ranija nije ispravana, te je koristeći njeno povjerenje navela apelanticu da joj potpiše saglasnost za otkup stana. Drugostepeni sud je zaključio da je Općinski sud pravilno primijenio materijalno pravo, iako nije naveo odredbe zakona na kojem je zasnovao svoju odluku, budući da je zahtjev apelantice za poništenje kupoprodajnog ugovora osnovan shodno članu 65. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Budući da je ugovor o kupoprodaji stana zasnovan na prevari usljed čega je ništav te nema pravno dejstvo naloženo je brisanje prava valsništva drugotužene na predmetnom stanu u podulošku 2761 Općine Centar u Odsjeku KPU- Zemljišnoknjižnog ureda.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-1384/05 od 23. maja 2006. godine, uvažena je revizija drugotužene i obje nižestepene presude preinačene te je apelantica odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom. Sud je konstatirao da je prema utvrđenju nižestepenih sudova apelantica kao nositelj stanarskog prava 27. februara 1998. godine opunomoćila drugotuženu, svoju unuku i člana porodičnog domaćinstva da obavi sve radnje za otkup predmetnog stana, te da je zatim potpisala drugotuženoj saglasnost za kupovinu stana, koja je ovjerena na sudu, na osnovu koje je drugotužene otkupila predmetni stan shodno članu 9. stav 1. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo. Sud je dalje konstatirao da su nižestepeni sudovi svoju odluku zasnovali na članu 65. ZOO jer su našli da je apelantica predmetnu saglasnost dala pod prevarom budući da je drugotužena kod apelantice izazvala zabludu. Međutim, Vrhovni sud je naveo da apelantica nije dovedena u zabludu od strane drugotužene te je zaključio da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su udovoljili apelanticinom tužbenom zahtjevu. Obrazlažući svoju odluku sud je naveo da iz utvrđenja nižestepenih sudova slijedi da je apelantica svojeručno potpisala «suglasnost članu užeg obiteljskog domaćinstva za kupnju stana» na obrascu takvog naziva u rubrici «davaoci saglasnosti» u Sarajevu 1. aprila 1999. godine i da je istog dana njen potpis ovjeren u Općinskom sudu. Zbog navedenog se ne može prihvatiti apelanticina tvrdnja na kojoj zasniva tužbeni zahtjev, da nije znala šta potpisuje odnosno da je dovedena u zabludu da ponovno potpisuje punomoć za otkup stana. Vrhovni sud je naveo da se ne može prihvatiti ocjene nežestepenih sudova da je drugotužena prevarom dovela apelanticu u zabludu kada ju je dovela u sud radi ovjere potpisa na obrascu jasnog naziva, u situaciji kad apelantica zna da čita i piše budući da je apelantica imala tačnu i istinitu predstavu o činjenicama vezanim za sadržaj «suglasnosti članu užeg obiteljskog domaćinstva za kupnju stana» na obrascu na koji je stavila svoj potopis. Stoga je Vrhovni sud zaključio da apelantica nije prevarena i da u konkretnom slučaju nema pravnih posljedica prevare, da apelantica, dakle, ne može tražiti poništenje date saglasnosti samo zato što se naknadno predomislila te je primjenom člana

250. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) usvojio reviziju i preinačio obje nižestepene presude.

6. U apelaciji se navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno apelanticino pravo na pravičan suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U navodima apelacije apelantica ponavlja hronologiju događaja vezanu za postupak otkupa predmetnog stana te tok sudskog postupka koji je okončan osporenom presudom. Apelantica smatra «da je ocjena dokaza od strane revizijskog suda neprihvatljiva i proizvoljna, posebno imajući u vidu odredbu člana 240. stav 2. ZPP-a da se revizijom ne može napadati sudska ocjena dokaza i u vezi s tim pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu, da načelo neposrednosti važi i za drugostepeni sud, jer između tog načela i ocjenjivanja dokaza po ZPP-u postoji neraskidiva povezanost (član 4. u vezi sa čl. 7. i 8. ZPP-a), dok načelo neposrednosti ne važi za revizijski sud». Stoga apelanica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog proizvoljnosti u primjeni pozitivno pravnih propisa od strane revizijskog suda te da postoji apasnost da drugotužena izvrši otuđenje ili opterećenje stana upisanog u podulošku 2761 Općine Centar Zemljišnoknjižnog ureda-Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo i time apelanticu onemogući u ostvarivanju prava koja joj po zakonu pripadaju i nastanka nesagledivih posljedica i štete koja se ne bi mogla nadoknaditi.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

9. U konkretnom slučaju sadržaj apelacije ukazuje na moguća ozbiljna kršenja ljudskih prava a kako iz činjenica kojima raspolaže Ustavni sud jasno proizilazi da je apelantica starija osoba, da je bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu koji je kao član njenog porodičnog domaćinstva otkupila drugotužena te da postoji mogućnost da drugotužena, koja je upisana kao vlasnik predmetnog stana u podulošku 2761 Općine Centar Zemljišno knjižnog ureda-Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo, isti otuđi to bi apelantica u ovoj fazi razmatranja apelacije mogla pretrpjeti nenadoknadivu štetu. S druge strane, Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj, niti drugačiji način efikasnije zaštite apelanticinih prava. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da, do donošenja konačne odluke, privremeno zabrani svako raspolaganje i opterećenje nekretnina upisanih u podulošku broj 2761 Općine Centar Zemljišno knjižnog ureda –Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo te se naloži Zemljišno knjižnom uredu –

Odsjek KPU Općinskog suda Sarajevo zabilježba ove privremene mjere u «C» teretnom listu predmetnog poduloška.

10. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2984/06 (S. R.) | Sudska praksa | Aktio